“RAMBO SE OPET BORI
Još prije okupacije Doboja, polovicom travnja, u Sivši se već tada osniva diverzantsko-izviđački vod. Dakle, prvi diverzanti i izviđači na današnjoj slobodnoj teritoriji. Radi djelovanja kontraobavještajne službe mladi diverzanti djeluju pod šifriranim imenima: Zapovjednik Robi, Kosa, Badel, Pike, Zolja, Šnajper, Toni, Plavi, Zmija i Crni. Već 3. svibnja ova grupa sudjeluje u postavljanju obrambene linije na Vili. Kosa-Ivek Matić, Rambo-borac, izviđač i diverzant, prilikom proboja na Putnikovo brdo je teško ranjen od neprijateljske granate. Sedam gelera ga pogađa i samo zahvaljujući Bogu, pancirki i kacigi ostaje živ.
Sin jedinac u oca i majke. Odmah, nakon izlaska iz splitske bolnice, vraća se među Usorske lavove u prve borbene redove. Tom prigodom započinjemo ovaj razgovor.
USORA: Ivek, kako se osjećaš?
IVEK: Super, ZA DOM SPREMAN!
USORA: Jesu li svi geleri izvađeni?
IVEK: Izvađen je samo jedan onaj najkrupniji. Ostali su tu ali trenutno miruju.
USORA: Kada si bio u Splitu, zašto ih nisu sve izvadili?
IVEK: Smatrali su da nisu trenutno toliko opasni, izvadit ću ih poslije rata, ako Bog da, sada sam ovdje najpotrebniji.
USORA: Ivek, koja je tvoja specijalnost?
IVEK: RPG-e i sve vrsta lakog pješačkog oružja.
USORA: Prva akcija?
IVEK: Na Griču, u Makljenovcu.
USORA: Na kojim linijama obrane do sada?
IVEK: Grič, Vila, Jeleči, Križ, Bandera, Vinogradi, Putnikovo brdo više puta …
USORA: Kada ti je bilo najteže?
IVEK: Najteže mi je bilo na Putnikovom brdu 12.07.1992. godine, srpski Petrov-dan. Tada sam ja ranjen, dobio sam sedam gelera, moj veliki prijatelj i suborac Šnajper (Mato Matošević) teško je ranjen i nalazi se u Novoj bolnici u Zagrebu a poginuli su mi najbolji prijatelji: Meho Ahmić i Stipo Marelja.
USORA: Pošto si bio teško ranjen, koliko si dugo bio na bolovanju?
IVEK: Negdje oko 45 dana.
USORA: Zašto si se tako brzo vratio?
IVEK: Iz dva razloga: prvo potreban san domovini i svaki joj borac sada treba, a drugo ne mogu bez svojih Usorskih lavova, to su pravi borci i drugari LAVOVI.
USORA: Ivek, dokle ovako?
IVEK: Stajat ću na braniku domovine dokle god me domovina treba, borit ću se za pradjedovska ognjišta dokle god traje agresija na njih.
USORA: Imaš li kakvu poruku?
IVEK: “PEDALE, vratite se, ne dajte obraza, borite se, imate zašto, ne bojte se, rane za domovinu puno ne bole”!
Razgovor vodio: Pero RADELJAK”
Izvor: LIST HRVATSKOG VIJEĆA OBRANE USORA, 21. STUDENOG 1992. GODINE, BR. 5.
Ma ljudina je Matić ( kao i njegov sin Antonio) malo je takvih ljudi 🙏🏻🙏🏻Da ih Bog čuva do duboke starosti 🥰🙏🏻