IKO SA KRIŽA
“Ja ću živjeti ondje gdje sam i živio, ili neću nigdje
Čvrsto na braniku domovine stoji od prvog dana velikosrpske agresije. Brani ovaj slobodni teritorij naše domovine, a njegovu kuću zapalili su i opljačkali komšije Srbi, s kojima je odrstao, s kojima se družio. Ranjen je u ruku.
Nakon kratkog oporavka, sa zavojem na ruci, vratio se na bojište. Pošto još nije bio potpuno oporavljen nudili su mu lakše poslove: vezu, pozadinu … Iko se javio u spec. izviđački diverzantski vod i rekao:
– Ma kakva veza! Hoću malo da se sa susjedima po brdima poganjam! I “poganjao” se Iko, i to pošteno. Gdje je god potrebno bilo. Uvijek tamo gdje je najteže. Trenutačno Iko vrši dužnost zapovjednika voda i, prisjećajući se ratnih dana, govori:
– Još u prosincu 1991. godine kupio sam pušku. Znao sam šta će se dogoditi. Mnogi mi nisu vjerovali, ali Srbin mi je rekao. Odnosi su se naglo pogoršali dolaskom milicije tzv. SAO Krajine iz Banja Luke. Čak mi je rekao da će napasti Križ, a Sivšu raketirati, ali da to oni ne mogu spriječiti. Desilo se to 01.06.1992. godine. Napali su Križ! Poslije neuspjelog napada, vraćajući se u Vitkovce, zapalili su naše kuće. Pet jedinih hrvatskih kuća na tom dijelu Vitkovaca. Iko dalje nastavlja:
– Krajišnici su došli i posijali mržnju, strah i nepovjerenje. Mnogo su zla nanijeli nama i Srbima. Mnogi su ovdje kosti ostavili, a mnogi pobjegli. I nakon svega poručio bih Srbima, bivšim susjedima: ne dozvolite da vas ludi voždovi i ratni zlikovci guraju u ponor mraka i zločina, jer to je put bez povratka. Krvavi put posut leševima nevinih ljudi, staraca, žena i djece. Put koji vodi na optuženičku klupu, pred lice pravde. Vama je živjeti s nama. Ma kako politika odlučila, bez susjeda nitko nije. Ja ću živjeti ondje gdje sam i živio, ili neću nigdje.“
Pero RADELJAK
Izvor: LIST HRVATSKOG VIJEĆA OBRANE USORA, 30. SIJEČNJA 1993. GODINE, BR. 9.
