data-nosnippet>
General Anto Jeleč – od obrane Usore do vrha Oružanih snaga BiH
Na prostoru Općine Usore, u Omanjskoj, 1959. godine rođen je čovjek čiji će životni put ostaviti dubok trag u vojnoj i povijesnoj stvarnosti Usore, ali i Bosne i Hercegovine – general Anto Jeleč.
Svoje obrazovanje započeo je u rodnom kraju, a potom ga život vodi u Mostar, gdje završava Fakultet strojarstva i računarstva, stekavši zvanje diplomiranog inženjera strojarstva. Njegov profesionalni put mogao je krenuti u posve drukčijem smjeru, no ratna zbivanja početkom 1990-ih godina mijenjaju njegovu životnu sudbinu.
S izbijanjem rata, Jeleč se aktivno uključuje u obranu rodne Usore. Znanje koje je stekao tijekom školovanja, ali i kroz vojnu obuku u Školi pričuvnih časnika u Bileći, primjenjuje na terenu. Već 1992. godine preuzima dužnost zapovjednika 1. bojne 110. brigade HVO-a Usora, a ubrzo potom postaje i zapovjednik iste brigade.
U najtežim ratnim danima njegova uloga bila je od iznimne važnosti za obranu ovog kraja. Godine 1994. imenovan je za načelnika Odjela bojeve spremnosti Glavnog stožera HVO-a, čime započinje njegov daljnji uspon kroz vojnu hijerarhiju.
Nakon rata, svoju karijeru nastavlja u Vojsci Federacije Bosne i Hercegovine. Od 1997. godine obnaša niz odgovornih dužnosti – od izvršnog časnika u Uredu dozapovjednika, pa sve do zapovjednika 1. gardijske oklopno-mehanizirane brigade, na koju je imenovan 2004. godine.
Njegovo iskustvo, znanje i predanost službi dovode ga i na najviše razine zapovijedanja. Već 2007. godine preuzima dužnost zapovjednika Operativnog zapovjedništva Oružanih snaga BiH, dok je u studenom 2011. imenovan zamjenikom načelnika Zajedničkog stožera OS BiH za resurse.
Vrhunac njegove vojne karijere dolazi kada je najprije imenovan vršiteljem dužnosti, a potom i načelnikom Zajedničkog stožera Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, na čijem se čelu nalazio u razdoblju od 2013. do 2018. godine.
No, doprinos generala Jeleča ne završava samo na vojnom planu. Kao suurednik i jedan od autora kapitalne monografije „Usora 1991. – 1995.“, dao je neprocjenjiv doprinos očuvanju istine o ratnim zbivanjima na ovom području.
Ova opsežna publikacija, koja na više od 600 stranica donosi detaljan prikaz ratnog puta, stradanja i obrane Usore, predstavlja jedno od najvažnijih svjedočanstava o Domovinskom ratu na ovom prostoru. Kroz dokumentirane činjenice jasno se oslikava razmjer žrtve koju je usorski kraj podnio za svoju slobodu.
Prema podacima iz monografije, u obrani Usore poginulo je 110 pripadnika 110. brigade HVO-a te 34 civila, dok je više od 600 osoba ranjeno ili je pretrpjelo teške posljedice rata. Uz ljudske gubitke, zabilježena su i velika materijalna razaranja, a više od polovice tadašnjeg stanovništva bilo je prisiljeno napustiti svoje domove i otići u izbjeglištvo.
Posebnu težinu cijeloj priči daje i snažna povijesna simbolika. Naime, papa Honorije III. još je 15. svibnja 1225. godine dokumentom darovao područje Usore, a upravo na isti datum, gotovo osam stoljeća kasnije – 15. svibnja 1992. godine – osnovan je HVO Usora.
Ta podudarnost ne predstavlja tek povijesnu zanimljivost, već snažnu potvrdu kontinuiteta i opstojnosti hrvatskog naroda na ovim prostorima kroz stoljeća.
Životni put generala Ante Jeleča tako ostaje svjedočanstvo odgovornosti, predanosti i služenja – od obrane rodnog kraja u najtežim trenucima, pa sve do najviših vojnih dužnosti u državi. Njegovo ime trajno je upisano u suvremenu povijest, ali i u kolektivno sjećanje usorskog kraja.
