PRVOG SIJEČNJA 1993. GODINE NA PRVOJ CRTI OBRANE NA KRIŽU
Neprijatelj je već na koljenima
U posjeti našim položajima prvog dana Nove 1993. godine na prvoj crti obrane na Križu susreo sam zapovjednika samostalne bojne -odreda g. Antu Bajića (BAJA), zapovjednika Žabljačke satnije g. Antu Penavu i moralistu g. Karla Kulića.
- USORA: Gospodo, Sretna vam Nova 1993. godina.
- BAJA: Hvala, i vama također.
- USORA: Gospodine bojniče, što želite u Novoj 1993. godini?
- BAJA: Želim da se što prije svrši rat, da prestanu neprijateljstva, etnička čišćenja, da se svi prognanici i izbjeglice vrate na svoja ognjišta.
- USORA: Vidim Vas u društvu zapovjednika satnije, moraliste, da li je ovo kontrolni obilazak ili nešto slično?
- BAJA: Ne, kompletno moje zapovjedništvo od vozača, logističara, pozadine osiguranja sve do mene, i ja također, noć 31.12.1992. godine i dana 01. siječnja 1993. godine zamijenili smo redovitu smjenu i proveli u rovovima na Križu, Kominu, Banderi i Ularicama. Ovo nam nije prvi puta jer smo u mjesecu rujnu također zamijenili posade na Banderi, Kominu, Jelečima i Ularicama. Tom gestom smo obradovali mlade bojovnike, jer su Novu godinu dočekali sa prijateljima i djevojkama, u krugu obitelji, a i pozadinci moraju malo da osjete kako je na prvoj crti obrane.
- USORA: Kako ste proveli Novogodišnju noć?
- BAJA: Novogodišnja noć je prošla dosta mirno, neprijatelj je iz straha ispaljivao rakete za osvjetljivanje i pucao iz pješačkog naoružanja. Sve u svemu dosta mirna noć.
- USORA: Cijeli slobodni teritorij proteklih dana trpi, ali i izdržava velike napade srpskog agresora. Kako vidite trenutačno stanje na crtama obrane?
- BAJA: Ovdje se mora naglasiti da je cjelokupni slobodni teritorij i kojeg kontroliraju postrojbe HVO Usora i Armije RBiH izložen agresorskim napadima. Rat na ovom našem prostoru traje već osam mjeseci, ali ovih prethodnih dana su bile najteže bitke. Srpski agresori su svakodnevno pokušavali, na tenkovsko prohodnim pravcima, da razbiju našu obranu. Bili su to jaki oklopno-topnički i pješački napadi, međutim, upravo te borbe su pokazale koliko smo jaki, sa kolikom borbenom voljom se branimo! Ove bitke koje smo vodili, moralno su nas još više ojačale. Ulile su nam samopouzdanje i saznanje da nam neprijatelj ne može ama baš ništa. Najvažnije od svega je to što su naši borci razbili strah od tenkova, uvidjeli su da i oni imaju loših svojstava. Svakako, treba naglasiti da je i naše topništvo odigrali ključnu ulogu. Dakle, stanje obrambenih crta je neprobojno i smatram da je ovaj teritorij obranjen.
- USORA: Vi ste zapovjednik samostalne bojne-odreda u kojoj se, rame uz rame, bore Hrvati i Muslimani. Kako je biti zapovjednik u jednoj takvoj jedinici?
- BAJA: Svi jednom treba da shvate da u ovom trenutku jedni bez drugi ne mogu ništa. Zapravo, vodimo rat protiv zajedničkog neprijatelja. Onako kako smo i živjeli, komšijski složno, tako moramo i da se branimo, jer isti nam je cilj. Pa, sprski agresori svoju koncepciju ratovanja grade na sukobima Hrvata i Muslimana. Na ovim prostorima svi se moramo založiti, dati sve od sebe da do toga ne dođe. Bejrut bi tada za ove prostore bio dječija igra. Ne treba se time zamarati i trošiti energiju, nego je iskoristiti da se agresor vojnički porazi, što ja mislim da će ubrzo tako i biti. Kad me pitate kako je biti zapovjednik ovakve jedinice, onda moram naglasiti da su svi pripadnici ove jedinice shvatili da su oni vojska i da se nalaze pred ozbiljnim zadatkom koji život može nametnuti, a to je da vode rat. Stoga je moj zadatak zapovijedanja olakšan. Ako pitanje proizlazi iz činjenice što smo nacionalno mještovita postrojba, onda možemo reći da ja i moj zapovjednički kadar imamo obvezu više, zapravo moramo imati nacionalnog sluha da bismo preduhitrili bilo koji povod nesuglasice na tom polju. Moram napomenuti da sintagmu “Mi”-“ONI” u nacionalnom smislu ne upotrebljavamo, svi smo “MI”.
- USORA: Veoma ste cijenjeni kao bojna-odred, kako u postrojbama HVO Usora tako i u postrojbama Armije BiH Tešanj, Kakva je koordinacija između ovih vojnih formacija?
- BAJA: Drago mi je čuti o mojoj jedinici ta vaša saznanja. To je prizanje svakom borcu moje jedinice, a svakako i doprinos svakog od njih tom priznanju. Moja jedinica predstavlja sponu između HVO Armije BiH na ovom prostoru, sponu koja sigurno neće pući. Što se tiče koordinacije između tih vojnih formacija ona je dobra, ali moramo se truditi da bude još bolja. Kakva je suranja najbolje pokazuju ova zadnja djejstva. Svi smo išli tamo gdje je trebalo i nije se gledalo na oznaku na rukavu. Ali, ne mogu a da ne istaknem bilo je, i sada ima, pojedinaca i struja koji pokušavaju da to razbiju. Oni misle da time čine dobro svome narodu, a to je obratno. Upravo takovim svojim rovarenjem mogu najviše naškoditi svome narodu.
- USORA: Tko sačinjava Vašu bojnu, po čemu ste poznati?
- BAJA: Pored osnovnih formacijski jedinica koje čine svaku bojnu ili odred moja bojna ima 3 specijalna interventna voda, te jedan izviđačko diverzantski vod. Oni su uvijek tamo gdje je najteže: Križ, Komin, Miljanovci, Komušanci, Putnikovo brdo itd. Sredstva javnog informiranja su tu zatajila. List “Usora” treba da nam posveti više pozornosti i prostora, tako da je dobro što smo se sreli. Nije fer da se drugi kite našim uspjesima i akcijama. Svi uspjesi ili neusjesi nalaze se u vojnoj evidenciji. I o njima će se i poslije rata pisati.
- USORA: Imaju li agresori šansu da zauzmu naš teritroj?
- BAJA: Na ovo pitanje već sam jednom odgovorio ali nije na odmet ponovit: neprijatelj nema šansu da zauzme ovaj teritorij, u to smo ga mi uvjerili. I pored toga što ima M.T.S., dobro organiziranu psihološko-propagandnu djelatnost, K.O.S., pa i petu kolonu, agresor neće uspjeti. Ostali čimbenici rata, čovjek, prostor i vrijeme su na našoj strani. Ljudski čimbenik je, ipak, najvažniji čimbenik rata. Sa njihovim pješaštvom mi lako izlazimo na kraj, bez obzira što ih drogiraju oni se mogu samo uzdati u tehniku koja im je ostala od bivše vojske.
- USORA: Poruka građanima i braniteljima?
- BAJA: Prvo bih pozdravio sve branitelje, pripadnike HVO Usora i Armije BiH i poručio: Zbijmo redove i neka svaki građanin i branitelj pomogne u ovome ratu i da svoj maksimalni doprinos. Neprijatelj je već na koljenima. Iskoristimo to i dotucimo ga.
Razgovor vodio: Pero RADELJAK
Izvor: LIST HRVATSKOG VIJEĆA OBRANE USORA; BR. 8; 10. SIJEČNJA 1993. GODINE
