Sveta Katarina Aleksandrijska (287.–305.) jedna je od najpoznatijih ranokršćanskih mučenica, čije se štovanje raširilo i na Istok i na Zapad. Rođena u Aleksandriji, prema predaji dolazila je iz ugledne plemićke obitelji te je već u mladosti bila poznata po iznimnoj ljepoti, obrazovanosti i mudrosti. Kršćanstvo je upoznala zahvaljujući jednom pustinjakom koji ju je uputio u vjeru i krstio.
U vrijeme cara Maksimina Daje u Aleksandriji je naređeno da svi stanovnici moraju doći u poganski hram i prinijeti žrtvu idolima. Katarina se pojavila, ali ne kako bi žrtvovala, nego kako bi se otvoreno usprotivila caru i potaknula kršćane da ostanu vjerni svojoj vjeri. Car je, zadivljen njezinim nastupom, pokušao pridobiti njezinu naklonost. U palaču je pozvao pedeset najuglednijih filozofa i govornika carstva ne bi li pobili njezina uvjerenja i obratili je na poganstvo. Međutim, Katarina je svojom mudrošću i poznavanjem filozofije i teologije nadvladala sve njihove argumente. Predaja navodi da su se mnogi od prisutnih mudraca, potaknuti njezinim svjedočenjem, obratili na kršćanstvo.
Nakon toga Katarina je bila zatvorena i podvrgnuta teškim mukama. Kada ni tortura nije slomila njezinu vjeru, car je naredio da bude pogubljena na kotaču s bodežima. Prema predaji, kotač se na čudesan način raspao i nije joj naštetio, pa je potom pogubljena mačem izvan grada. Legenda dalje govori da su anđeli njezino tijelo prenijeli na Sinajsku goru, gdje je kasnije podignut poznati samostan Svete Katarine, koji i danas postoji.
U umjetnosti se Sveta Katarina obično prikazuje kao plemkinja, često s palmom mučeništva, ružama ili kotačem s bodežima – simbolom njezine osude. Smatra se zaštitnicom djevojaka, filozofa, teologa, studenata i učitelja.
U hrvatskom narodu uz njezin se spomendan vežu poznate izreke poput:
„Sveta Kata, snijeg na vrata“ i
„Katarina skoči van, do Božića mjesec dan“,
koje povezuju dan Svete Katarine s dolaskom zime.
Izvor: www.nedjelja.ba
