USORA U POSJETI
“Akcija helikopter”
Bilten u posjeti Marku Mandiru, čovjeku koji je ispalio sudbonosne hitce na neprijateljski helikopter i oborio ga.
Usora: Marko, formacijski gdje se nalazite i kome pripadate?
Marko: Ja sam u vodu Prisade, 2. bojna 110. brigade HVO Usora.
Usora: Kako da se to desi baš vama Prisađanima?
Marko: Desilo se, valjda je Bog tako htio, oni su nama srušili i popalili selo, a Bog dade da helikopter naiđe baš preko nas i da ga baš mi oborimo!
Usora: Molim Vas da nam točno opišete tu akciju, nailazak, pogodak i pad helikoptera.
Marko: Može. Bio je utorak 18.08.1992. godine. Bili smo na liniji, mi iz samostalnog voda Prisade. Upravo nas je obilazio zapovjednik voda Josip Hrkač, a tu je bio i zapovjednik linije obrane Franjo Rajkovača (Kaina). Bilo je 10 sati i 20 minuta. Koritom ularičkog “Dubokog potoka” dolazio je neprijateljski helikopter iz pravca Banja Luke. Radi velike buke, isprva smo mislili da se radi o transportnom aeroplanu, pošto je buka slična, dok se nije helikopter pojavio iza šume u veoma niskom letu, tako da ga ja iz rova nisam mogao vidjeti. Moj suborac Zdravko Grgić i zapovjednik linije obrane Franjo Rajkovača (Kaina), koju su osmatrali od jednom su povikali: “Helikopter! Ide pravno na nas!” Ja sam izjurio iz rova, helikopter je letio izravno preko mene! Kaina mi je dodao automatsku pušku 7,62 “Srpkinju”, ja sam opalio dva kratka rafala otprilike po trupu letjelice. Neko je povikao: “Pucaj bliže repu tu je rezervoar za gorivo!” Helikopter je već bio u prolazu, treći rafal sam ispalio otprilike između sastava trupa i repa.
Primjetili smo da je nešto otpalo od helikoptera i palo na zemlju. Pokuljao je bijeli dim, helikopter se zanjihao izgubio kontrolu i tresnuo na zemlju! Pao je 300 metara od naših položaja na našu teritoriju, i eksplodirao! U roku 2-3 minuta 30 do 40 naših boraca je opkolilo mjesto udesa i sve je bilo pod našom kontrolom. Pretražen je svaki pedalj zemlje.
Usora: Kako su reagirali vaši suborci na liniji fronte!
Marko: Nastalo je neopisivo veselje, pucalo se iz svih cijevi, kriska, radost, pjesma oduševljenje! Neki borci koji su se odmarali od noćne smjene, dojurili su u samim gaćama s oružjem u ruci, da pomognu pretraživanju terena, i pridružili se veselju!
Usora: Kako su reagirali agresorski vojnici sa onu stranu linije fronta?
Marko: Oni su veoma blizu i odmah su primjetili što se dogodilo sa helikopterom. Oni su na to područje u roku 30 minuta ispalili oko 300 mina i granata, misleći da je posada preživjela i da im na taj način pomažu da se izvuku. Međutim desilo se obratno.
Zapovjednik linije obrane Franjo Rajkovača (Kaina) nije dozvolio da se riskiraju životi boraca, te nije dozvolio pristup eksplodiranom helikopteru, dok nije prestalo dejstvo neprijateljske artiljerije. U helikopteru su se nalazili 6 muškaraca i jedna žena.
Nitko nije preživio.
Usora: Da li ste za ovaj podvig dobili kakvu nagradu ili nešto slično?
Marko: “Da, dobio sam automatski pištolj “Škorpion”, koji je ispao iz helikoptera i 10 dana nagradnog odsustva”.
Usora: Koliko vas Prisađana ovdje ima, i imate li kakvu poruku?
Marko: Nas je ovdje u postrojbama HVO Usora oko 40 iz Prisada i ja, Pero, Kruno, Franjo, Josip, Ilija i svi ostali poručujemo svojim rođacima i susjedima i svim vojno sposobnim Prisađanima:
“Nebojte se! Pobijedićemo bradonje! Vratite se i pomozite nam da što prije oslobodimo Prisade i Doboj!
Kako će te se osjećati kada vas vaša djeca upitaju kad tad jeste li se i vi borili za rodnu grudu?
Pobijedićemo i slomiti agresore i izgraditi ljepše i bolje Prisade.
One koji su se borili i pomagali sjećat ćemo ih se kao hrabre i poštene rodoljube, a one što su pobjegli i ostavili nas na cjedilu narod će uvijek pamtiti kako kukavice i neljude.
Svim braniteljima Usore poručujemo: Držite se braćo!
Prisađani su uvijek uz vas. Pobjeda je naša! Sloboda je blizu!”
Razgovor vodio: Pero RADELJAK
IZVOR: LIST HRVATSKOG VIJEĆA OBRANE USORA, BR. 1., GODINA I, 25. RUJNA 1992. GODINE
IZVOR: KAKO SE BRANILA USORA, DRUGO PROŠIRENO IZDANJE, PETAR (PERO) RADELJAK
