“Ako se 19. kolovoza 1990. godine može smatrati početkom tzv. “balvan revolucije”, onda se ovaj datum može uzeti kao početak organiziranja Hrvata Pousorja u političkom i obrambenom smislu.
Slike zapriječenih cesta, klasični oblici hajdučije i razbojništva, iscenirani progoni i zbjegovi Srba, na čelu sa banijskim pljačkašem Borom Mikelićem, bile su dovoljna opomena za ubrzanim političkim organiziranjem Hrvata.
Incijativni odbori Hrvatske demokratske zajednice vrlo brzo održavaju osnivačke skupštine, da bi potom kao Općinski odbori Tešanj, Doboj, Teslić, koordinirano proveli predizborne skupove gdje god se za to ukazala prilika, tako da je do 18. studenoga 1990. godine, kada su održani izbori, broj predizbornih skupova iznosio 189.
Kvalitetan rad na terenu imao je puni pogodak na izborima na svim listama.
Kandidati HDZ-a imali su gotovo stopostotnu potporu hrvatskog naroda.
Ulazak u organe vlasti nije usporio rad stranke, čak šta više pojačan je rad na uspostavi čvrstih i jačih veza sa većinom općinskih odbora u prvom redu u Posavini i Hercegovini.
Početkom siječnja 1991. godine na prijedlog Saveznog sekretara za narodnu obranu generala Veljka Kadijevića, Predsjedništvo SFRJ, na čijem čelu je bio Borislav Jović (Predsjednik socijalističke partije Srbije), donosi odluku “o razoružavanju paravojnih formacija”. Vrši se intenzivna medijska kampanja za rušenje ustavnog poretka i legalne vlasti Republike Hrvatske, koja kulminira prikazivanjem filma o ministru obrane RH generalu Martinu Špegelju, u što se nažalost uključuje i TV Sarajevo 24. i 25. siječnja 1991. godine.
Već 27. siječnja predstavnici HDZ Doboj i Tešanj uspostavljaju kontakt sa predstavnicima HDZ Slavonski Brod, gdje se dobijaju informacije o stvarnom stanju koje je više nego ozbiljno.
Prema podacima MUP-a RH veće grupe srpskih terorista ubačene su u Baranju, Borovo Selo i Mirkovce, a gradonačelnik Vukovara Slavko Dokmanović priključuje radio Vukovar Zajednici radio stanica Srbije.
Vrhovništvu Republike Hrvatske i HDZ upućuju se telegrami potpore, a istodobno uspostavlja se veza sa središnjim odborom HDZ-a u Zagrebu, kada je ubijen 22-godišnji pripadnik MUP-a RH Josip Jović.
Događaji na Plitvicama, na Uskrs 31. ožujka, hapšenje Gorana Hadžića i Željka Ražnatovića – Arkana i napad na policijsku postaju u Pakracu, ocijenjeni su na zajedničkom sastanku Općinskih odbora HDZ Doboj, Tešanj i Teslić kao uvertira u ono što neminovno dolazi – rat.
Pregovori predsjednika republika SFRJ o budućem ustrojstvu države ocijenjeni su kao odlaganje rata i dobijanje na vremenu, što je potvrđeno 29. travnja 1991. godine, kada je u Borovu Selu izmasakrirano 12 pripadnika MUP-a RH.
Ponovno delegacije HDZ-a Doboj i Tešanj odlaze u Slavonski Brod 6. svibnja 1991. godine gdje se dobijaju precizne informacije o stanju u istočnoj Slavoniji, a zatim odluka o raspisivanju referenduma o razdruživanju Repu-blike Hrvatske od SFRJ.
Kada je sredinom lipnja 1991. god. Republika Hrvatska proglasila neovisnost, a rat dobijao na intenzitetu, općinski odbori HDZ Doboj, Tešanj i Teslić donose odluku o daljem djelovanju i pravcima strategije, koja se sastojala u sljedećem:
- Općinski odbori HDZ osnivaju Krizne štabove hrvatskog naroda,
- praćenje i evidentiranje svih pokreta vojnih snaga te prosljeđivanje pribavljenih podataka MUP-u Republike Hrvatske,
- osnivanje dobrovoljačkih nenaoružanih postrojbi iz kojih se dobrovoljci prebacuju u postrojbe MUP-a ZNG Republike Hrvatske,
- pomoć ZNG materijalno,
- dobrovoljno davanje krvi ranjenim pripadnicima MUP-a i ZNG.
Istodobno nepolitičke organizacije, a u prvom redu Caritas i HKD “Napredak”, vrše zbrinjavanje izbjeglica iz RH, kojih je u prvom valu bilo 78, vrši se prikupljanje hrane i odjeće za izbjeglice u Šibeniku, Zenici, Dobratićima (općina Skender Vakuf), Tešnju, selima Usore, upostavljaju se veze sa centrima u RH odakle se dovlače velike količine lijekova koji uveliko nedostaju na svim prostorima.
Ispravnost ovakve strategije potvrđuje se već pokraj rujna 1991. godine kada više dana iz pravca Doboja ka Tesliću, i dalje ka Banja Luci, prolaze kolone srpskih rezervista na ratišta u RH, što je istodobno opomena za intenzivniji rad i nove oblike djelovanja.
U više navrata pokušava se uspostaviti kontakt sa SDA kao partnerom u vlasti i legitimnim predstavnikom muslimanskog naroda, ali većina pregovora propada, a od pojedinih pregovarača SDA može se sa podsmjehom čuti: “Mi ćemo u finale bez borbe” i slično.
Paralelno sa pregovorima počinje ilegalno naoružavanje pučanstva, u prvom redu članova HDZ-a, tako da u dvije isporuke dolazi 130 cijevi pješačkog naoružanja kao i određene količine protupješačkih i protu-tenkovskih mina.
Ponovni pokušaj uspostave kontakta sa SDA i predstavnicima HDZ-a u Posavini ne donosi nikakve rezultate, čak što više minimalizira se svaka mogućnost uvezivanja i borbe protiv zajedničkog neprijatelja.
Sredinom prosinca 1991. godine u vojarnu u Doboj useljava se oko 400 pripadnika “Belih orlova”, što je bila taktička okupacija grada na što je skrenuta pozornost i promatračima EZ, ali bez ikakvog efekta.
Cijeneći dostignuto u 1991. god. procijenjeno je da je učinjeno mnogo, ali isto tako da se mora prijeći na nove organizacijske odluke, te u obrambene aktivnosti uključiti sve domoljube bez obzira na stranačku pripadnost i političko uvjerenje.
Nažalost tijekom 1991. godine na bojištima RH poginulo je 6, a ranjeno 30 Hrvata iz Usore.
Na temelju donešenih zaključaka 14. siječnja 1992. godine utemeljena je Hrvatska zajednica Usora sa cijljem da politički, kulturno i vojno okupi Hrvate Usore, te zaštiti njihove interese.
Sa uključivanjem novih osoba izvan HDZ-a intenzivira se rad na terenu, pridobijaju se aktivni i pričuvni časnici JNA, prati se politička situacija i kretanje vojnih kolona i slično.
Krajem siječnja 1992. god. pristupa se osnivanju mjesnih postrojbi, koje su sastavljene od udarnih ili interventnih vodova, i prostornih postrojbi. Početkom veljače po svim mjesnim sredinama uspostavlja se kontrola prometa noću, osmatraju se glavne prometnice a na dominantnim kotama (Putnikovo brdo, Bandera, Šumareva kuća, Križ) postavljaju se stalne postaje.
Sa SDA se uspostavlja kontakt, istina stidljiv, ali se prave pomaci.
Uspostavlja se neslužbeni kontakt sa sanitetskim stožerom RH kao i sa HZ-HB, a kao rezultat dogovora dolazi velika količina sanitetskog materijala i dio opreme za manju poljsku bolnicu.
I dok se sve pripreme za obranu vrše u najvećoj tajnosti, mještoviti punktovi, bombaški napadi i divljanje rezevista pokazuju stvarno stanje a to je – okupacija.
Kada su otpočele borbe u Bosanskom Brodu i Kupresu intenzivirano je osnivanje kriznih stožera obrane na svim prostorima gdje su za to postojale realne mogućnosti.
Utemeljuje se središnje koordinacijsko vojno tijelo, pribavljaju se određena sredstva veze, dio vojnih karata, još uvijek se održavaju veze sa sjeverom (Johovac).
Lančani pad istočnobosanskih općina Zvornik, Bijeljina, Foča, Višegrad bio je više nego znak za opću mobilizaciju, tako da je 22. travnja svo raspoloživo ljudstvo sa oružjem počelo zatvarati teren predviđen za obranu.
Kada je 29. travnja 1992. godine ubijen jedan, a zarobljena dva pripadnica “Belih orlova”, ostalo je samo da se čeka početak rata.
U nedjelju 03. svibnja 1992. god. otpočinje egzodus nesrpskog pučanstva iz Doboja, no mjesta za paniku nije bilo. Postrojbe iz Prisada i Makljenovca osiguravaju izlazak civila, postrojbe iz Sivše kontroliraju sa Vile cestu, a iz drugog pokušaja uspješno se priprema miniranje mosta na ušću Usore u Bosnu. Otpočinju borbe koje sa različitim intenzitetom traju tri dana nakon čega agresor zauzima Prisade i dio Makljenovca, a nažalost dva pripadnika postrojbi Alibegovci i Makljenovac nestaju, dok je više ranjenih.
Bez obzira na početne neuspjehe, kolebanja nema. Već 6. svibnja stiže veća količina naoružanja, minobacačkih granata, BST, streljivo, što znatno podiže moral vojnika, isto kao i 11. svibnja. Uvidjevši sve slabosti postojećeg državnog sustava, kao i lutanja SDA i muslimanskog naroda oko organizacijskog oblika obrane (TO, PL, OS, ZELENE BERETKE), 15. svibnja 1992. godine utemeljuje se hrvatsko vijeće obrane (HVO) Usora, sa osnovnim zadatkom da se obrani Hrvatski narod i prostor na kome on već stoljećima obitava.
-nastavit će se-
Služba IPD
Zdravko BARIŠIĆ“
IZVOR: LIST HRVATSKOG VIJEĆA OBRANE USORA, 31. SVIBNJA 1993. GODINE, BR. 17
AUTOR TEKSTA: Zdravko BARIŠIĆ
