USORSKI POSKOCI
“Izbijanjem rata u Sloveniji i njegovim prenošenjem na tlo Republike Hrvatske narod Usore je shvatio odakle mu prijeti najveća opasnost za njegov opstanak na ovim teritorijama, pa je stoga veoma brzo prešao na okupljanje i sređivanje svoji redova.
Tako je bilo i u Potočanima koji su uskoro prešli na osnivanje seoskih straža i oružanih grupa. Najveću podršku mu je pružio narod Sivše i Omanjske.
Prvi ljudi koji su ujedno i zaslužni za to su: Ilija Duđak, Marko Čizmar, Anto Brkić, Nikola Kulić i Ilija Bauman.
Formira se ubrzo i prvi vod iz Potočana, koji počinje da operira na teritoriji sela. Izbijanjem rata u BiH jasno se daje do znanja sa kakvim neprijateljem naš narod treba da se obračuna, a to je u prvom redu Jugo-armija i njene ostale paravojne formacije na čelu sad SDS-om.
Ubrzo dolazi do prvih većih akcija na teritoriji sela Blaževci, u cilju čišćenja te teritorije od strane četničkih bandi. Akcija je veoma dobro uspjela, tako da u njoj nije bilo povrijeđenih niti mrtvih, u našim redovima.
U akciji je sudjelovalo 17 pripadnika voda Potočani i vod iz TO Jelah. Vod iz Potočana sudjeluje i u akciji čišćenja četničkih uporišta u zaseoku Kneževići. U toj akciji također sudjeluje i vod iz TO Jelah, a velika zasluga pripada i interventnom vodu HVO.
Formiranje 110. brigade HVO Usora vod iz Potočana se zajedno sa ostalim jedinicama iz Jeleča, Lončara, Blaževaca, Bobara, Vrela i Cerovca uključuje u brigadu. Od ovih jedinica se formira “POSKOK BOJNA” koja drži liniju fronte od Jeleča do Vrela.
Borbe sa neprijateljem bivaju svakim danom sve žešće, tako da u toj borbi ginu i prvi borci: Jozo Jeleč, Jozo Džido i Željko Duvnjak.
Formiranjem bojne sve više se boraca uključuje u nju, tako da ona broji sada oko tri stotine boraca. Vrši se obuka koja u znatnoj mjeri povećava borbenu gotovost svih jedinica u sastavu bojne. Svakim danom sve je više naoružanih boraca spremnih za borbu i odlazak u prve borbene linije.
Tijekom borbi bilo je i više ranjenih boraca: Ivo Raštigorac, Mirko Jeleč, Mijo Sučić, Pero Glavaš, Ilija Duđak, Nikola Kulić, Anto Erceg i Drago Knežević.
Svakim danom sve više jača borbena gotovost bojne, tako da ona predstavlja bitan faktor u obrani naše Usore od strane neprijatelja iz Srbije. Također jača vjera i u narodu ovog kraja, u njegove branitelje, koji su po cijenu svojih života spremni da zaštite taj narod.”
Izvor: LIST HRVATSKOG VIJEĆA OBRANE USORA, 1. SRPNJA 1992. GODINE, BILTEN BR. 1
Autor teksta: ZAPOVJEDNIŠTVO “POSKOK” BOJNE
USORSKI POSKOK – BLAŽEVCI, KRIŽ, VRELA – kronologija
“Izbijanjem rata u Sloveniji i Hrvatskoj, a potom prenošenjem rata na područje Bosne i Hercegovine narod Usore organizira se u vidu seoskih straža i oružanih grupa i formacija.
Tako je bilo i u Blaževcima i Vrelima. Noćne straže su uglavnom davali mladi dečki.
Prva straža je bila 25. ožujka 1992. godine.
Nešto stariji nisu davali veliku pažnju ovim stražama, ali nešto kasnije (kad je okupiran Doboj) i oni se aktivno uključuju u noćne straže.
Sada oni čine zapovjednički kadar Hrvatskog vijeća obrane na ovom području. U vrijeme tih straža na punktu Križ bila je civilna policija iz Tešnja, a od 3. svibnja 1992. godine stiže na područje Križa i jedinica Teritorijalne obrane Jelah sa komandirom Ademom Omahićem iz Vukova. Ta jedinica i danas se nalazi sa našim dečkima iz Hrvatskog vijeća obrane i čvrsto drže liniju prema Vitkovcima.
Tih dana su se vršili i pregovori s Vitkovcima s ciljem čuvanja mira na našim prostorima, ali ništa od tih pregovora, jer njima ništa nije odgovaralo. Njihov predstavnik Tomislav Tomić zvani “TOMINA” ni na što nije pristao.
Sada je u četnicima sa svojim istomišljenicima.
Ta ista “kompanija” napala nas je 1. lipnja ove godine sa svim mogućim oružjima i oruđima.
Poslali su nam tisuće granata, oštećena nam je i crkva, nekoliko kuća i drugo.
Imali smo i nekoliko ranjenih boraca: Iko BILKIĆ, Pero GLAVAŠ, Anto ERCEG, Ivan ZOVKO, a smrtno je stradao Željko DUVNJAK:
Naša linija na Križu je tvrda i neprobojna za četnike u što su se mnogo puta do sada uvjerili, a ako hoće mogu opet probati. Pa tko voli nek’ izvoli. Valjda im je do sad jasno mnogo toga. Bar se tako nadam.
Evo na kraju i imena najzaslužnijih dečki za sve što se proteklih mjeseci dešavalo i što se dešava trenutno: Ilija MARTINOVIĆ, Andrija MARTINOVIĆ, Josip MARTINOVIĆ, Andro CRNOGORAC; Iko BILKIĆ, Marko i Mato PURKOVIĆ, Blaž GLAVAŠ, Pero GLAVAŠ, Ićo GLAVAŠ, Tonija SUČIĆ, Mato CRNOGORAC, Anto BILKIĆ, Mario PEJIĆ, Ivica DUVNJAK i drugi.
Pozdrav braniteljima Križa i Vrela.
ZA DOM – SPREMNI
sa štovanjem”
Izvor: LIST HRVATSKOG VIJEĆA OBRANE USORA, 25. RUJNA 1992. GODINE, BR. 1
