TOBDŽIJE KRNJINA
U nastavku slijedi tekst ratne reportaže iz studenog 1992. godine.
-Slučajno se nadjoh u Omanjskoj, u zoni odgovornosti V. bojne i prisustvovao sam jednoj maloj svečanosti. Upravo je došao bestrzajni top 82 jedno od najefikasnijih orudja za uništavanje neprijateljskih bunkera, utvrda, mitraljeskih gnijezda, a naročito tenkova. “Pedala” tenkovi, a vi dušmani u rupe, gdje je pacovima i mjesto poručuju Mato, Zoran i Kaina, novopečena posada topa.
“Ovo je najpreciznije orudje i u stanju smo da s njim pogodimo i najmanju metu na rastojanju od 1500-3000 metara. Uostalom čut će se”, poručuju mlade tobždije KRNJINA.-
Izvor: LIST HRVATSKOG VIJEĆA OBRANE USORA, 21. STUDENOG 1992. GODINE, BR. 5.
Autor teksta: Pero RADELJAK
“Krnjinske kobre”
– Drugi vod IV. bojne iz Omanjske, sa Krnjina. Ime “Kobre” dobili su po zapovjedniku voda Vinku Barukčiću – Kobri, hrvatskom policajcu, instruktoru za specijalna divezantska djejstva. “Kobre” pokrivaju krnjinski teren na prvoj liniji obrane, ali kada zatreba oni su vod i za intervencije.
Na pitanje tko je najbolji, tko se najviše ističe, Vinko odgovara: – Pogledajte ovu mladost. Svi su oni hrabri, srčani, složni kao braća. Kod nas je parola: “Svi za jednog, jedan za sve”. Uvijek smo spremni, budni za akciju, intervenciju, obranu.
U razgovoru s bojovnicima rekoše nam:
-Ovdje smo od prvog dana “velikosrpske” agresije i ovdje ćemo ostati do konačne slobode. Mi smo ovdje svoji na svome. A naši susjedi, rođaci, uteklice i dezerteri – da li ikad pomislite tko vam dom i ognjište čuva? Za koga mi krv prolijevamo, za koga mrtve heroje sahranjujemo, dok se vi šepurite po Splitu, Zagrabu, Münchenu…
Mladi život jednog našeg bojovnika nema cijenu. Sudit ćemo vam mi, sudit će vam očevi i majke, braće i sestre poginulih branitelja kad-tad. Možda vam još nije kasno da se vratite, ali odlučite se brzo. Odlučite da li ste potrebni rodnoj grudi, da li ste dužni da joj pomognete, ili ćete zauvijek ostati izrodi i kukavice.
Izvor: LIST HRVATSKOG VIJEĆA OBRANE USORA, 27. VELJAČE 1993. GODINE, BR. 11
Autor teksta: Pero RADELJAK
