ĆIVINI MOĆNICI
“Ovo je ratni dnevnik Ćivinih moćnika. Alibegovački I. vod je osnovan 25.04.1992. godine.
Trećeg svibnja osvanulo je jutro u Alibegovcima sa dugim kolonama prognanih Hrvata i Muslimana iz Doboja i okolnih sela.
Petog svibnja naš vod ima vatreno krštenje na Makljenovcu, dvadesetdva borca s lovačkim puškama i “papovkama”. Krenuli smo u borbu prsa u prsa s mnogo nadmoćnijim i brojnijim neprijateljem. Tog krvavog dana borba je trajala od 12 do 16 sati. Usljed djelovanja haubica, bacača i tenkova dobili smo naređenje da se povlačimo. U toj borbni izgubili smo našeg borca Vinka Nikića, nekoliko boraca je ozlijeđeno. Za to vrijeme u našem selu vladalo je kaotično stanje.
Plač žena, djece, majki i očeva. Mnogi naši vršnjaci u to vrijeme pakirali su torbe i bježali u Hrvatsku kao najveće kukavice, ostavljajući svoje prijatelje na milost i nemilost agresoru.
Svim našim bivšim prijateljima, sadašnjim dezerterima, mi ćemo donijeti odgovarajuće sankcije, onakve kakve zaslužuju. Poslije pada Makljenovca selo Prisade ostaje u okruženju četničkih snaga.
Šestog svibnja, na četnički Đurđevdan, slomljen je zadnji otpor sela Prisada. Daljnji slijed događaja odvijao se ubrzanim tempom. Naš vod odlazi na svoj zadatak – da zauzme položaj na Putnikovom brdu, gdje se nalazi i dan-danas – da bi spriječio neprijatelja u daljnjem prodoru. U tome smo i uspjeli. Slabo naoružani i neobučeni suprostavljali smo se neprijatelju iz dana u dan, nanoseći mu pri tome velike gubitke u ljudstvu i tehnici.
Dvanaestog srpnja dobili smo naredbu za proboj na Putnikovo brdo. Naš vod dobiva zadatak da presiječe put Doboj – Stanovi. Uz pomoć drugih u tome smo i uspjeli. Proboj je bio silovit, četnici su bježali na sve strane, ostavljajući za sobom svo lako i teško naoružanje. Dva zarobljena četnička tenka dobro su nam došla u tom trenutku. Uz mnogobrojno lakše naoružanje i veću količinu streljiva, zarobili smo i dva agresorska vojnika. Zaposjednute položaje po kiši i nevremenu držali smo dva dana, a zatim smo se povukli iz taktičkih razloga.
Sve do trećeg kolovoza bilo je relativno mirno, a onda agresor sa svim raspoloživim sredstvima kreće u proboj na dijelu linije koju drži satnija iz Alibegovaca. Napadaj je bio silovit, ali bezuspješan. Naišli su na tvrd otpor momaka iz Alibegovaca. U toj borbi neprijatelju su nanijeti veliki gubici u ljudstvu. Za vrijeme napadaja bilo je žrtava i u našem selu.
Desetog kolovoza osvanuo je jedan od najtužnijih dana za nas.
Zalutali metak četničkog snajpera pogađa našeg najboljeg prijatelja i saborca Matu Gašića. U mnogim akcijama bio je među prvim i primjer za sve ostale bojovnike. Za sva vremena ostat će među nama. Gospodo dezerteri, ako pročitate ovo, da li ćete osjetiti bar mrvicu stida zbog onoga što mi svi zajedno preživljavamo.
Izgubili smo dva najbolja prijatelja i borca, a dvadesetdva ranjena su i poslije oporavka ponovno na prvoj borbenoj liniji.
Dok se vi skrivate u nekim lokalima širom Hrvatske i Europe, držeći svoje žene, djevojke i djecu za ruke, nama je to zadovoljstvo uskraćeno.
Mato i Vinko će vječito ostati u srcima svojih suboraca:
Ćive, Čabre, Kozine, Ćule, Karla, Bare, Zdravka, Šumara, Vinka, Grge, Polje, Mirčine, Zoje, Amiga, Petra, Sukija, Škurića, Sijedog, Pere, Svaline, Matića, Perice, Gusara …. i svih drugih boraca koji su na prvoj liniji.
Gospodo dezerteri i vi na radnoj obvezi: Zambi, Majić, Firga, Šiško, braća Novaci, Zoran Prakljačić, Čalton, Seno, Nihad, Ante Novak, Lukas, Mačak, Gašo, Pajo, Joja, Zvonko, Dujo, Jura, Mitar, Đuma, Ivan J., Vlado J., Franjo K., Mato B., Boro A., i svi ostali koji niste na ovom spisku, zapisani ste u našem zlatnom spisku u školi.
Da li ćete ikada moći pogledati nekadašnjim prijateljima i susjedima u oči? Mi ćemo i dalje, ako treba do zadnjeg čovjeka, ostati da branimo rodnu grudu. Poručujemo srpskom agresoru da ovo nikada nije bila niti će biti, “sveta srpska zemlja”. Svima onima koji iz objektivnih razloga nisu ovdje, a misle na nas i pomažu nas iz inozemstva, veliko hvala. Pozdrav našim zapovjednicima Perici, Ivici, a posebno Dragi Pranjiću Gaši.
Prvi vod Alibegovci“
Izvor teksta: LIST HRVATSKOG VIJEĆA OBRANE USORA, 19. PROSINCA 1992. GODINE, BR. 7
