“LONČARI – KOMIN
– KOMIN, vitez zapadnog dijela. Jedan od sinonima obrane naše općine i naravno trn u oku četnicima. Na visu, koji dominira cijelim krajolikom: Miljanovaca, Piljužića i Lončara, od prvog ratnog dana nalaze se rame uz rame pripadnici 3. bojne Hrvatskog vijeća obrane Usora iz Lončara i Teritorijalne obrane iz Miljanovaca.
– Uz silne lipanjske kiše, danonoćno se radilo na ukopavanju i učvršćivanju rovova. A sve to, uz stalnu topničko-pješačku vatru iz svog raspoloživog oružja neprijatelja. Međutim, isplatilo se, jer sve je to rezultiralo takvim učvršćavanjem fronte na kojoj bi nam mnogi mogli pozavidjeti.
Zahvaljujući takvoj liniji, tisuće neprijateljskih granata zalud je ispaljeno po našim položajima. I nisu imale nikakvog efekta, osim velikih materijalnih šteta. U dosadašnjim okršajima sa neprijateljem, u selu je što spaljeno što uništeno, od razornih projektila, oko deset obiteljskih kuća. Na svu sreću, bez žrtava.
Također, u znatnoj mjeri oštećena je Kapela sa zvonikom koja još uvijek prkosno stoji na prvoj liniji fronte i pod svojim okriljem drži sve nas “ANĐELE KOMINA”, koji su čvrta garancija pučastvu Lončara da četničke horde ovuda neće proći.
Da ni u nas ne bude sve bez greške pobrinule su se naše pobjeglice, koji su dokazali onu staru izreku “u svakom žitu ima kukolja”. Krijući se pod skute svojih žena, zbrisali su prvim autobusom put Hrvatske i diljem drugih zapadnih zemalja.
Nećemo ih imenovati ali “ANĐELI” će pamtiti izdajice roda svoga i pradjedovskih ognjišta. Samo ne znam, koji će se usuditi da se pojavi, kad ovaj prljavi rat prođe. Bit će vjerojatno zanimljivo čuti kolike su silne “probleme” imali i zbog toga bili spriječeni da dođu.
U dosadašnjim borbama, ranjeno je sedam naših boraca a svoj mladi život na oltar domovine položio je naš veliki – prijatelj i saborac Ilija (Jure) Varivoda, Salih Delić, Sead Mehinović, Petar Bašić, Hajrudin Ahmić.
Neka im Bog podari vječni mir i rahmet njihovim dušama, i laka im crna zemlja usorska.
Mato Bašić, vojak“
Izvor: LIST HRVATSKOG VIJEĆA OBRANE USORA, 21. STUDENOG 1992. GODINE, BR. 5.
