Kraljica Katarina Kosača Kotromanić jedna je od najplemenitijih i najvoljenijih žena u povijesti Bosne i Hercegovine.
Rođena iz hrvatske plemićke obitelji Kosača, svojom je vjerom, snagom i dostojanstvom postala uzor ne samo ženama svoga vremena, nego i svim Hrvatima katolicima koji su stoljećima čuvali vjeru i identitet u teškim vremenima.
U njezinu se liku spajaju kraljevska čast, kršćanska vjernost i hrvatski korijeni.
👑 Hrvatsko podrijetlo i brak s bosanskim kraljem
Katarina je rođena oko 1424. godine kao kći hercega Stjepana Vukčića Kosače, moćnog hrvatskog velikaša i gospodara Huma, područja koje je stoljećima bilo vezano uz hrvatsku državnost i Crkvu. Obitelj Kosača bila je katolička, iako su u to vrijeme na dvorovima Bosne postojale i druge vjerske struje.
Udavši se 1446. godine za kralja Stjepana Tomaša Kotromanića, koji je bio gorljiv katolik i blizak Svetoj Stolici, Katarina je postala kraljica Bosne.
Njihov je brak imao i politički značaj – učvrstio je veze između hrvatskog plemstva Huma i kraljevskog dvora u središnjoj Bosni.
Zajedno su radili na jačanju Katoličke Crkve u Bosni, podizali crkve i pomagali franjevcima koji su već tada djelovali među narodom.
Pad kraljevstva i kraljičina žrtva
Nakon smrti kralja Stjepana Tomaša, 1463. godine Bosna je pala pod osmansku vlast.
Katarina je tada doživjela najveću tragediju svoga života – njezina djeca, sin Sigismund i kći Katarina, zarobljeni su i odvedeni u Carigrad, gdje su prisilno prešli na islam.
Kraljica je uspjela pobjeći i pronaći utočište među katoličkim samostanima u Dalmaciji i Hrvatskoj. Kasnije je stigla u Rim, gdje je provela ostatak života.
Unatoč boli i gubitku, nikada nije posumnjala u Božju providnost i do kraja je ostala vjerna Katoličkoj Crkvi.
⛪ U Rimu – kraljica i redovnica u duši
U Rimu je kraljica Katarina živjela skromno, gotovo poput redovnice. Redovito je sudjelovala u misama, molila za svoj narod i za svoju izgubljenu djecu.
Njezina je pobožnost bila toliko poznata da su je u Rimu nazivali “pobožnom kraljicom iz Bosne”.
Umrla je 25. listopada 1478. godine i sahranjena u crkvi Santa Maria in Aracoeli. Na njezinu nadgrobnom spomeniku i danas stoji natpis koji svjedoči o njezinu kraljevskom dostojanstvu i vjernosti Katoličkoj Crkvi.
U svojoj oporuci, Katarina je Bosansko kraljevstvo ostavila Svetoj Stolici, uz uvjet da se njezina djeca vrate u kršćansku vjeru.
Taj čin pokazuje koliko je bila vjernica, majka i Hrvatica koja je i u smrti mislila na svoj narod.
Kraljica hrvatskog i katoličkog naroda u Bosni
Za Hrvate katolike u Bosni i Hercegovini, kraljica Katarina nije samo povijesna ličnost, već duhovna zaštitnica.
Franjevci su stoljećima čuvali uspomenu na nju, a narod ju je poštovao gotovo kao sveticu. U Kraljevoj Sutjesci i danas se svake godine 25. listopada održava dan kraljice Katarine, na kojem se okupljaju vjernici iz cijele Bosne i Hercegovine, Hrvatske i dijaspore.
Njezina životna priča utjelovljuje sudbinu hrvatskog katoličkog naroda u Bosni – narod koji je kroz stoljeća bio kušan, ali je uvijek ostao vjeran Bogu i svome identitetu.
Kraljica Katarina Kosača Kotromanić bila je posljednja bosanska kraljica, ali i vječni simbol hrvatske vjernosti i katoličke vjere u Bosni i Hercegovini.
Njezina sudbina spaja kraljevsku čast, majčinsku bol i svetost života posvećenog Bogu.
Za sve Hrvate i katolike u Bosni i Hercegovini, ona ostaje živi most između prošlosti i vječnosti – primjer žene koja je sve izgubila, ali nikada nije izgubila Boga ni ljubav prema svom narodu.
