Austrijska tvrtka za upravljanje autocestama ASFINAG od subote, 1. kolovoza, pokreće novu fazu upravljanja prometom s ciljem smanjenja gužvi na lokalnim cestama i zadržavanja turističkog te tranzitnog prometa na autocesti.

Prema najavljenim mjerama, u subotu od 6 do 16 sati bit će zatvoren izlaz Kuchl u smjeru Villacha, odnosno prema jugu. U istom vremenskom razdoblju zatvara se i izlaz Golling-Abtenau prema jugu.

Dodatna ograničenja vrijedit će i na čvoru Golling, gdje će ulazi na autocestu biti zatvoreni u oba smjera. Lokalni promet bit će preusmjeren preko čvorova Hallein i Paß Lueg, dok ASFINAG upozorava da su tijekom dana moguće dodatne promjene ovisno o intenzitetu prometa.

Ove mjere posebno su važne za vozače iz Bosne i Hercegovine koji tijekom vikenda putuju prema domovini ili se vraćaju s godišnjeg odmora, budući da se očekuje vrlo gust promet zbog vrhunca turističke sezone.

Ograničenje brzine do nedjelje navečer

Osim zatvaranja pojedinih izlaza i čvorova, na snazi će biti i posebna ograničenja brzine.

Od petka, 31. srpnja u 13 sati, pa sve do nedjelje, 2. kolovoza u 22 sata, između čvora Salzburg i Gollinga u smjeru juga maksimalna dopuštena brzina bit će 80 kilometara na sat.

Na nastavku trase prema naplatnoj postaji St. Michael predviđeno je ograničenje od 100 kilometara na sat, a vozačima se preporučuje praćenje promjenjive prometne signalizacije jer se ograničenja mogu prilagođavati stanju na cestama i gustoći prometa.

Posebna pravila za kamione i vozila s prikolicama

Za teretna vozila teža od 7,5 tona vrijedi zabrana pretjecanja na dijelu autoceste. Isto pravilo odnosi se i na osobna vozila s prikolicama čija najveća dopuštena masa prelazi 750 kilograma.

Za tranzitne kamione teže od 7,5 tona u smjeru juga u subotu će biti na snazi i zabrana vožnje od 7 do 15 sati, uz određene zakonske iznimke za pojedine vrste prijevoza.

Nove mjere i tijekom kolovoza

ASFINAG je najavio da će izlaz Kuchl prema jugu ponovno biti zatvoren 8. i 15. kolovoza od 6 do 16 sati. Istih dana ulazi na autocestu na čvoru Golling ostat će zatvoreni u oba smjera, dok će izlaz prema jugu, za razliku od 1. kolovoza, ostati otvoren.

Za povratni promet prema Salzburgu dodatne mjere planirane su 22. i 29. kolovoza te 5. rujna. Tada će ograničenja obuhvatiti čvorove Werfen i Pfarrwerfen te izlaz Buchberg kod čvora Pongau.

Na snazi i zabrane napuštanja autoceste

Neovisno o ovom pilot-projektu, do 13. rujna ostaju na snazi zabrane napuštanja autoceste za tranzitna vozila koja nemaju odredište u Austriji.

Ograničenja se odnose na više izlaza duž autoceste A10, uključujući Puch-Urstein, Hallein, Kuchl, Golling, Werfen, Pongau, Eben, Altenmarkt, Flachau i Zederhaus.

Austrijske vlasti tijekom ljeta pratit će učinke novih mjera, a za 2027. godinu već su najavljeni dodatni sustavi kontrole brzine, upravljanja priljevom vozila te nove instalacije za blokovsko propuštanje prometa ispred tunela Tauern i Katschberg.

Vozačima se preporučuje da prije putovanja provjere aktualne prometne informacije i planiraju dodatno vrijeme za put kroz Austriju, osobito tijekom vikenda kada se očekuju najveće gužve.

No, bez obzira na bolan kraj još jednog svjetskog prvenstva, ostaje činjenica da je Hrvatska već odavno postala jedan od najvećih fenomena svjetskog nogometa.

Dok najveće nogometne sile raspolažu desecima milijuna stanovnika, Hrvatska sa svega nekoliko milijuna ljudi već gotovo tri desetljeća prkosi svim pravilima i statistici. Malo koja reprezentacija u povijesti nogometa ostvarila je toliko velikih rezultata u tako kratkom vremenskom razdoblju.

Od senzacionalne brončane medalje na Svjetskom prvenstvu 1998. godine, preko srebra u Rusiji 2018., pa sve do još jedne brončane medalje u Kataru 2022., Hrvatska je postala sinonim za borbenost, karakter i pobjednički mentalitet.

Posebno impresivno djeluje činjenica da je Hrvatska na posljednja tri nastupa na svjetskim prvenstvima dva puta igrala među četiri najbolje reprezentacije svijeta, a jednom stigla do samog finala. Takav kontinuitet uspjeha nemaju ni mnoge daleko veće i bogatije nogometne nacije.

Upravo zato hrvatska reprezentacija uživa ogroman respekt među navijačima i stručnjacima diljem svijeta. Svako veliko natjecanje donosi nova predviđanja kako će “Vatreni” ovoga puta pasti pod pritiskom velikih favorita, a gotovo svaki put Hrvatska uspije iznenaditi i dokazati suprotno.

Velik dio tog identiteta obilježio je kapetan i legenda hrvatskog nogometa Luka Modrić. Njegovo ime već je upisano među najveće veznjake u povijesti igre, a generacije navijača pamtit će ga kao simbol jedne od najuspješnijih era hrvatskog sporta. Nakon ispadanja od Portugala mnogi smatraju kako je upravo ova utakmica označila kraj njegove svjetskoprvenstvene priče.

Iako je Hrvatska ovoga puta ostala bez novog svjetskog odličja, budućnost ne izgleda nimalo loše. Tijekom prvenstva ponovno su se pojavila nova imena koja pokazuju da hrvatska nogometna škola i dalje proizvodi vrhunske igrače. Upravo je to ono što Hrvatsku razlikuje od mnogih drugih reprezentacija – smjene generacija događaju se, ali natjecateljski duh ostaje isti.

Možda će statistika zabilježiti da je Hrvatska ispala već u nokaut fazi Svjetskog prvenstva 2026., ali nogometni svijet zna nešto drugo. Hrvatska je već odavno nadrasla rezultate pojedinačnih utakmica. Postala je simbol kako mala država može ostvariti velike stvari kada posjeduje talent, karakter i neuništivu vjeru u vlastite mogućnosti.

Zato će Vatreni i nakon ovog poraza ostati ono što su bili posljednjih gotovo trideset godina – jedan od najvećih fenomena svjetskog nogometa.

Prema izvješću sigurnosne tvrtke Bitdefender, phishing čini čak 24,5 % svih zabilježenih internetskih prijevara tijekom 2025. godine, što ga čini najraširenijom metodom kibernetičkih kriminalaca.

Prevaranti najčešće zloupotrebljavaju imena poznatih banaka, dostavnih službi, servisa za plaćanje i internetskih trgovina kako bi korisnike naveli na otkrivanje osjetljivih podataka poput lozinki, brojeva kartica ili jednokratnih sigurnosnih kodova.

Zašto je phishing toliko uspješan?

Phishing napadi mogu se provoditi putem e-pošte, SMS poruka, aplikacija za dopisivanje, oglasa i lažnih internetskih stranica. Kriminalci često stvaraju osjećaj hitnosti, primjerice tvrdnjama da je paket zadržan, račun blokiran ili da je potrebna hitna potvrda plaćanja. Iako raste broj prijevara koje koriste umjetnu inteligenciju, klasični phishing i dalje ostaje jedno od najučinkovitijih oružja kibernetičkih kriminalaca.

Umjetna inteligencija dodatno povećava rizik

AI omogućuje izradu uvjerljivijih i gramatički ispravnijih poruka te bolje prilagođavanje sadržaja lokalnim korisnicima. Zbog toga je sve teže prepoznati lažne poruke i internetske stranice.

Kako se zaštititi?

• Ne otvarajte sumnjive poveznice iz e-pošte, SMS-ova ili poruka.
• Ne unosite lozinke i bankovne podatke putem poveznica iz poruka.
• Službene stranice posjećujte ručnim upisivanjem adrese u preglednik.
• Koristite dvofaktorsku autentifikaciju (2FA).
• Koristite pouzdan upravitelj lozinki.

Iako phishing nije nova metoda prijevare, i dalje je iznimno učinkovit. Zato je važno ostati oprezan i ne reagirati impulzivno na poruke koje stvaraju osjećaj hitnosti ili pritiska.

Izvor: https://pcchip.hr/

Prema dostupnim informacijama Europske komisije, nijedna država članica Europske unije do sada nije donijela odluku o obustavi primjene EES sustava. Umjesto toga, europski propisi predviđaju određenu fleksibilnost u slučajevima kada zbog izrazito gustog prometa na granicama dolazi do predugih čekanja.

Iz hrvatskog MUP-a pojašnjavaju kako se u takvim situacijama može privremeno odstupiti od uzimanja biometrijskih podataka, poput otisaka prstiju i snimke lica, ali uz zadržavanje obveze skeniranja putovnice te evidentiranja vremena ulaska u državu članicu Europske unije.

Takva mjera može se primjenjivati ograničeno vrijeme, najdulje šest sati, i to isključivo u izvanrednim okolnostima kada promet na graničnim prijelazima postane izrazito gust.

I ovog ljeta očekuje se pojačan promet prema graničnim prijelazima, osobito tijekom turističke sezone. Iz MUP-a ističu kako duža čekanja nisu novost te da su se pojavljivala i ranijih godina, posebice tijekom blagdana, praznika i ljetnih mjeseci.

Novi EES sustav mogao bi dodatno usporiti promet u pojedinim razdobljima jer će državljani zemalja izvan Europske unije morati proći postupak biometrijske registracije. Na cestovnim prijelazima to može značiti izlazak iz vozila radi evidentiranja podataka.

Kako bi se postupak ubrzao, hrvatske vlasti planiraju koristiti mobilne i ručne EES uređaje za prikupljanje biometrijskih podataka već prije dolaska do granične kontrole. Na zračnim lukama koristit će se i kiosci za samostalnu registraciju te elektronička vrata gdje god to bude moguće.

EES (Entry/Exit System) novi je europski elektronički sustav za registraciju ulazaka i izlazaka državljana trećih zemalja. Sustav bilježi podatke iz putnih isprava, vrijeme prelaska granice te biometrijske podatke putnika, a posebno će utjecati na građane Bosne i Hercegovine koji putuju prema Hrvatskoj i drugim državama Europske unije.

Za putnike iz BiH to znači da bi tijekom ljetnih mjeseci na pojedinim graničnim prijelazima moglo dolaziti do duljih zadržavanja, osobito u razdobljima najvećih prometnih opterećenja.

Grlobolja – mali simptom koji može pretvoriti običan dan u pravu borbu

Gotovo da ne postoji osoba koja barem jednom u životu nije osjetila onu poznatu nelagodu u grlu – peckanje pri gutanju, osjećaj grebanja, suhoću ili bol koja se širi prema ušima i vratu. Grlobolja je jedan od najčešćih zdravstvenih problema na svijetu, ali uprkos tome mnogi je i dalje potcjenjuju. Ljudi je često smatraju “sitnicom” koja će proći sama od sebe, iako upravo grlo može biti prvi alarm organizma da se u tijelu događa nešto ozbiljnije.

Zanimljivo je da grlobolja sama po sebi nije bolest. Ona je simptom. To je način na koji tijelo šalje poruku da je sluznica ždrijela nadražena, upaljena ili pod napadom različitih faktora. Nekada iza toga stoji obična prehlada, nekada virus, ponekad bakterija, a nerijetko i potpuno neočekivani uzroci poput stresa, suvog vazduha, alergija ili pretjeranog naprezanja glasnica.

Ljudi često misle da je grlobolja “zimski problem”, ali ona se javlja tokom cijele godine. Ljeti klima-uređaji i ledena pića mogu nadražiti grlo jednako kao hladan vazduh tokom januara. U proljeće polen i alergije izazivaju osjećaj pečenja i stezanja, dok u jesen promjene temperature oslabljuju prirodnu otpornost organizma. Upravo zbog toga grlobolja nema “sezonu” – ona prati način života modernog čovjeka.

Zašto nas grlo toliko boli?

Grlo je veoma osjetljiv dio tijela. Njegova sluznica svakodnevno dolazi u kontakt sa vazduhom, hranom, bakterijama, virusima, dimom, prašinom i brojnim drugim spoljašnjim faktorima. Kada dođe do iritacije ili infekcije, organizam odmah reaguje upalom. Krvni sudovi se šire, tkivo otiče, a nervni završeci postaju osjetljiviji. Upravo tada nastaje bol.

Kod nekih ljudi bol je blaga i podsjeća na neugodno grebanje. Kod drugih gutanje postaje pravi izazov. Neki opisuju osjećaj kao “žilet u grlu”, dok drugi imaju osjećaj knedle koju ne mogu progutati. Sve zavisi od uzroka, jačine upale i opšteg stanja organizma.

Posebno je zanimljivo da grlobolja često dolazi zajedno sa drugim simptomima – curenjem nosa, temperaturom, promuklošću, kašljem ili umorom. Tada tijelo praktično vodi unutrašnju borbu protiv infekcije.

Najčešći uzroci grlobolje

Virusne infekcije

Najveći broj grlobolja uzrokuju virusi. Prehlada, gripa i razni respiratorni virusi često prvo “udaraju” upravo na grlo. Tada se obično javlja peckanje, suhoća i blaga bol pri gutanju.

Kod virusnih infekcija simptomi često dolaze postepeno. Prvo se pojavi grebanje u grlu, zatim curenje nosa, kihanje i umor. Temperatura može biti blago povišena, ali ne mora uvijek biti prisutna.

Ovakve grlobolje uglavnom prolaze same od sebe kroz nekoliko dana, ali to ne znači da ih treba ignorisati. Organizam tada troši mnogo energije na odbranu, pa su odmor i hidratacija veoma važni.

Bakterijske infekcije

Za razliku od virusnih, bakterijske infekcije često dolaze naglo i intenzivno. Grlo postaje izrazito crveno, krajnici oteknu, gutanje je veoma bolno, a temperatura zna biti visoka.

Mnogi odmah pomisle na streptokoknu infekciju, koja je jedna od najpoznatijih bakterijskih upala grla. Tada se na krajnicima mogu pojaviti bijele naslage, limfni čvorovi na vratu postaju osjetljivi, a osoba se osjeća iscrpljeno.

Kod bakterijskih infekcija ponekad je potrebna antibiotska terapija, ali upravo tu ljudi često griješe – samoinicijativno uzimaju antibiotike i kada nisu potrebni. To ne samo da ne pomaže, nego može dodatno narušiti organizam.

Suv vazduh – tihi neprijatelj grla

Mnogi ne shvataju koliko suv vazduh može iritirati grlo. Tokom zime grijanje isušuje prostorije, a sluznica grla gubi prirodnu vlažnost. Tada se javlja osjećaj stezanja, pečenja i potrebe za stalnim gutanjem.

Sličan problem nastaje i tokom ljetnih mjeseci zbog klima-uređaja. Ljudi često spavaju direktno izloženi hladnom vazduhu, pa se probude sa potpuno suvim i nadraženim grlom.

Zbog toga je vlažnost vazduha mnogo važnija nego što većina misli. Organizam najbolje funkcioniše kada sluznica ostane hidrirana i zaštićena.

Pušenje i dim

Dim cigareta je jedan od najvećih neprijatelja zdravog grla. On doslovno “spaljuje” sluznicu i smanjuje njenu sposobnost odbrane. Pušači često imaju hronično nadraženo grlo, promuklost i jutarnji kašalj.

Pasivno pušenje može biti jednako problematično. Ljudi koji borave u zadimljenim prostorijama često osjećaju peckanje, suhoću i potrebu za iskašljavanjem.

Poseban problem predstavlja činjenica da dugotrajna iritacija grla može prikriti ozbiljnije promjene. Zato uporna promuklost ili stalna grlobolja nikada ne bi trebale biti ignorisane.

Stres i psihološki faktor

Mnogi se iznenade kada čuju da stres može izazvati probleme sa grlom. Međutim, organizam i psiha su mnogo povezaniji nego što ljudi misle.

Kod hroničnog stresa mišići vrata i ždrijela mogu postati napeti. Neki ljudi tada osjećaju “knedlu u grlu”, stezanje ili otežano gutanje iako infekcija zapravo ne postoji.

Stres takođe slabi imunitet, pa organizam postaje osjetljiviji na viruse i bakterije. Zato nije rijetkost da ljudi “padnu” upravo nakon perioda velikog psihičkog pritiska.

Refluks – kada problem dolazi iz želuca

Jedan od najpodcjenjenijih uzroka grlobolje jeste refluks želučane kiseline. Kada se kiselina vraća prema jednjaku i grlu, dolazi do iritacije sluznice.

Ljudi tada često imaju osjećaj pečenja, promuklost, potrebu za čišćenjem grla ili neugodan ukus u ustima. Problem je što mnogi ni ne povezuju želudac sa grlom.

Kod nekih osoba grlobolja se javlja uglavnom ujutro, nakon spavanja. To je često znak da se tokom noći sadržaj želuca vraćao prema gore.

Kada grlobolja postaje ozbiljan problem?

Iako većina grlobolja prolazi bez komplikacija, postoje situacije kada treba obratiti posebnu pažnju. Alarmantni simptomi mogu biti:

• veoma visoka temperatura
• otežano disanje
• nemogućnost gutanja
• jaka oteklina vrata
• krv u iskašljaju
• bol koja traje sedmicama
• izražena promuklost
• osjećaj gušenja

Takvi simptomi mogu ukazivati na ozbiljnije stanje koje zahtijeva pregled ljekara.

Narodni načini ublažavanja grlobolje

Kroz historiju su ljudi razvili brojne metode za smirivanje bola u grlu. Neke od njih koriste se i danas.

Topli čajevi često pružaju trenutno olakšanje. Med je generacijama poznat kao prirodni saveznik kod nadraženog grla, dok limun daje osjećaj svježine. Mnogi koriste i grgljanje slane vode kako bi smanjili iritaciju.

Topla supa, dovoljno tečnosti i odmor mogu pomoći organizmu da lakše prebrodi infekciju. Međutim, treba biti oprezan sa pretjerano vrućim napicima jer oni mogu dodatno iritirati osjetljivu sluznicu.

Zašto neki ljudi stalno imaju probleme sa grlom?

Postoje osobe koje gotovo svake zime imaju upalu grla. Kod njih često postoji kombinacija više faktora – oslabljen imunitet, pušenje, stres, loš san, suh vazduh ili hronične infekcije sinusa.

Nekada problem mogu predstavljati i krajnici. Kod pojedinih ljudi oni postaju “rezervoar” bakterija, pa se upale stalno vraćaju.

Na zdravlje grla utiče i način života. Nedostatak sna, loša ishrana i hronični umor mogu značajno smanjiti otpornost organizma.

Glasnice i grlobolja

Ljudi koji puno pričaju, pjevaju ili rade sa glasom često imaju dodatne probleme sa grlom. Profesori, pjevači, konobari, voditelji i trgovci svakodnevno opterećuju glasnice.

Kada se glas pretjerano koristi, dolazi do iritacije i upale. Grlo tada postaje suho, javlja se promuklost i osjećaj napora pri govoru.

Zbog toga profesionalni govornici često paze na hidrataciju, izbjegavaju dim i pokušavaju odmarati glas kad god je moguće.

Djeca i grlobolja

Kod djece grlobolja može biti posebno neugodna jer mališani često ne znaju jasno objasniti šta ih boli. Roditelji tada primjećuju da dijete odbija hranu, postaje nervozno ili plače pri gutanju.

Djeca su osjetljivija na infekcije jer njihov imunitet još uvijek sazrijeva. Vrtići i škole dodatno olakšavaju širenje virusa među djecom.

Važno je pratiti simptome poput visoke temperature, otežanog disanja ili izrazite pospanosti, jer takve situacije zahtijevaju pažnju stručnjaka.

Hladna pića – mit ili stvarni problem?

Ljudi se već decenijama raspravljaju da li hladna pića uzrokuju grlobolju. Sama hladna voda obično nije direktan uzrok infekcije, ali kod osjetljivih osoba može nadražiti sluznicu i privremeno oslabiti lokalnu otpornost.

Kombinacija ledenih napitaka i već prisutnog virusa često ubrza razvoj simptoma. Zato neki ljudi nakon sladoleda ili hladnog soka osjete grebanje u grlu.

Imunitet kao ključ odbrane

Zdravo grlo zapravo mnogo govori o opštem stanju organizma. Ljudi koji dovoljno spavaju, pravilno se hrane, kreću se i imaju manje stresa često rjeđe obolijevaju.

Imunitet nije “čarobni štit”, ali igra ogromnu ulogu u tome koliko će organizam biti otporan na infekcije. Kada je tijelo iscrpljeno, virusi i bakterije mnogo lakše pronalaze put do sluznice grla.

Grlobolja u modernom dobu

Današnji način života donio je nove probleme za zdravlje grla. Ljudi mnogo vremena provode u zatvorenim prostorijama, pod klimom, okruženi zagađenim vazduhom i stresom.

Uz to, mnogi stalno pričaju telefonom, snimaju glasovne poruke, rade online sastanke ili provode sate u bučnom okruženju gdje moraju glasno govoriti. Sve to dodatno opterećuje grlo.

Savremeni čovjek često ignoriše prve simptome, nastavlja raditi i ne daje organizmu vremena za oporavak. Upravo zato naizgled mala grlobolja ponekad preraste u ozbiljniji problem.

Mujo sjedi u kafani kad odjednom ulaze crni džipovi, tjelohranitelji, kamere… a za njima lično Vladimir Putin.
Cijela kafana zanijemi. Konobar se skoro sruši od šoka.

Putin priđe Muji i kaže:

– Čuo sam da si jedini čovjek na Balkanu koji se ničega ne boji.

Mujo otpije rakiju:
– Zavisi… jesu l’ žene tema razgovora?

Putin se nasmije i sjedne pored njega:
– Imam problem. Cijeli svijet me kritikuje, svi me se boje… a moja žena me ne sluša.

Mujo odmahne glavom:
– To ti je normalno.

Putin ga pogleda ozbiljno:
– Ako uspiješ da mi daš savjet kako da me žena poštuje, dobićeš milion dolara.

Cijela kafana se utiša, svi čekaju šta će Mujo reći.

Mujo se nagne prema njemu i šapne:
– Kad dođeš kući, lupi šakom od sto i vikni: “Ko je gazda u ovoj kući?!”

Putin klimne glavom, ustane i ode.

Tri dana kasnije opet dolaze džipovi, sirene, obezbjeđenje… Putin ulazi sav izgreban, oko plavo, ruka u gipsu.

Mujo ga pogleda:
– Šta bi?

Putin sjedne, naruči votku i kaže:

– Uradio sam sve kako si rekao… ušao u kuću, lupio od sto i viknuo: “Ko je gazda u ovoj kući?!”

Mujo zbunjeno pita:
– I?

Putin uzdahne:
– Ona rekla: “Ti si, Vladimire…”
Mujo trepne:
– Pa gdje je onda problem?!

Putin otpije čašu do kraja:
– Problem je što sam od sreće počeo da se smijem… a punica mislila da sam lud pa me pogodila televizorom.

Vladimir Putin već više od dvije decenije predstavlja jednu od najkontroverznijih, ali i najuticajnijih političkih figura modernog svijeta. Malo je lidera koji su toliko dugo ostali u centru globalne pažnje, izazivajući istovremeno strah, poštovanje, fascinaciju i brojne rasprave. Njegova pojava često djeluje hladno i proračunato, ali iza tog imidža krije se priča o čovjeku koji je iz skromnih uslova uspio da dođe do samog vrha jedne od najvećih svjetskih sila.

Rođen je 1952. godine u tadašnjem Lenjingradu, današnjem Saint Petersburg, gradu koji je u ruskoj istoriji imao posebno mjesto. Odrastanje poslije Drugog svjetskog rata bilo je teško. Sovjetski Savez se još uvijek oporavljao od ogromnih razaranja, a mnoge porodice živjele su veoma skromno. Putin je odrastao u zajedničkom stanu, kakvi su bili tipični za to vrijeme, gdje je više porodica dijelilo isti prostor. Upravo takvo okruženje, prema mišljenju mnogih analitičara, oblikovalo je njegov karakter – tvrd, oprezan i spreman da se bori za svoje mjesto.

Kao dječak nije djelovao kao neko ko će jednog dana voditi ogromnu državu. Bio je sitnije građe, često se bavio borilačkim sportovima, posebno džudoom, koji je kasnije postao gotovo sastavni dio njegovog javnog imidža. Putin je više puta govorio kako ga je upravo džudo naučio disciplini, strpljenju i tome da protivnika nikada ne treba potcijeniti. Mnogi smatraju da se ista filozofija kasnije mogla vidjeti i u njegovoj politici.

Njegova velika ambicija bila je rad u sovjetskim obavještajnim službama. U vrijeme Hladnog rata, KGB imao je gotovo mitski status u Sovjetskom Savezu. Putin je završio pravni fakultet, a zatim ušao u obavještajni sistem gdje je godinama radio u sjeni, daleko od očiju javnosti. Posebno se često spominje njegov period službe u Istočnoj Njemačkoj, gdje je svjedočio posljednjim godinama podijeljene Evrope i padu Berlinskog zida. Taj trenutak je imao ogroman uticaj na njega jer je gledao kako se čitav politički sistem raspada praktično preko noći.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza mnogi su mislili da je Rusija trajno izgubila status supersile. Devedesete godine bile su period ogromne ekonomske krize, kriminala, političkog haosa i siromaštva. Upravo tada Putin počinje svoj politički uspon. Radio je u administraciji grada Sankt Peterburga, a zatim se polako približavao vrhu vlasti u Moskvi. Ljudi oko tadašnjeg predsjednika Boris Yeltsin tražili su nekoga ko djeluje disciplinovano, lojalno i dovoljno čvrsto da stabilizuje zemlju.

Kada je krajem 1999. godine Jeljcin neočekivano podnio ostavku, Putin je postao vršilac dužnosti predsjednika Rusije. Mnogi tada van Rusije gotovo da nisu ni znali ko je on. Međutim, veoma brzo je pokazao da nema namjeru biti prolazna figura. Njegov stil vlasti bio je potpuno drugačiji od haotičnih devedesetih. Nastupao je odlučno, samouvjereno i često veoma oštro. Dio ruskog stanovništva upravo je to želio – osjećaj reda, stabilnosti i povratka nacionalnog ponosa.

Tokom prvih godina njegove vlasti ruska ekonomija počela je snažno da raste, dobrim dijelom zahvaljujući visokim cijenama nafte i gasa. Plate i penzije postale su redovnije, a mnogi građani prvi put nakon dugo vremena osjetili su određenu sigurnost. Zbog toga je Putin stekao ogromnu popularnost među velikim dijelom stanovništva. Za mnoge Ruse on je postao simbol povratka države koja ponovo ima snagu i uticaj.

Ipak, paralelno s tim rasle su i kritike. Njegovi protivnici tvrdili su da se moć previše koncentriše u rukama jednog čovjeka i uskog kruga ljudi. Zapadni mediji često su ga opisivali kao lidera koji želi kontrolu nad svim važnim segmentima društva – od politike i ekonomije do medija. Rusija je pod njegovom vlašću postajala sve tvrđa prema opoziciji, a odnosi sa zapadnim državama vremenom su se ozbiljno pogoršavali.

Putin je tokom godina izgradio veoma specifičan javni imidž. Fotografije na kojima jaše konja bez majice, roni, trenira džudo ili vozi motocikl obišle su svijet i postale dio njegove političke strategije. Time je želio da pošalje sliku snažnog lidera koji djeluje gotovo neumorno. Dok su jedni to smatrali propagandom, drugi su u tome vidjeli dokaz njegove discipline i fizičke spremnosti.

Posebno zanimljiv dio njegove političke priče jeste način na koji komunicira sa običnim ljudima. Iako djeluje veoma rezervisano, Putin često koristi jednostavan i direktan govor kada se obraća građanima. Upravo zbog toga mnogi ga doživljavaju kao čovjeka koji razumije mentalitet prosječnog Rusa. Njegovi govori često su puni istorijskih referenci, patriotizma i poruka o snazi države.

Njegova politika prema svijetu izazivala je ogromne reakcije. Jedni ga vide kao lidera koji se suprotstavio dominaciji Zapada i pokušao vratiti Rusiji status globalne sile. Drugi smatraju da je upravo njegova politika dodatno produbila sukobe i podjele u svijetu. Bez obzira na stavove, gotovo svi se slažu u jednom – Putin je postao figura koju je nemoguće ignorisati.

Zanimljivo je i koliko je misterioznosti godinama pratilo njegov privatni život. Za razliku od mnogih svjetskih lidera koji često javno prikazuju porodicu i privatne trenutke, Putin je o tome uvijek govorio veoma malo. Ta zatvorenost dodatno je pojačala njegov imidž čovjeka kojeg je teško pročitati.

Njegov uticaj na modernu Rusiju ogroman je i vjerovatno će se analizirati decenijama. Za jedne će ostati lider koji je obnovio samopouzdanje zemlje nakon turbulentnog perioda, dok će ga drugi smatrati simbolom autoritarne politike i stalnih geopolitičkih tenzija. Ipak, jedno je sigurno – rijetko koji političar modernog doba uspio je toliko dugo zadržati pažnju čitavog svijeta.

Kada se govori o Putinu, često se ne govori samo o jednom čovjeku nego i o čitavoj ideji moderne Rusije, njenom identitetu, ambicijama i odnosu prema ostatku svijeta. Upravo zato njegovo ime i dalje izaziva ogromne reakcije gdje god se spomene – od političkih debata i televizijskih emisija do običnih razgovora u kafanama širom Balkana.

Prema prijavi, nepoznata osoba otuđila je parfem iz prodajnog objekta, nakon čega je slučaj prijavljen policiji.

Službenici Policijske postaje Usora izvršili su očevid te nastavljaju aktivnosti na rasvjetljavanju i dokumentiranju kaznenog djela krađe.

Izvor: www.mupzdk.gov.ba

–Juče nam došao neki cement pa nam falio jedan da prenosi vreće, sad je kasno.

Jean-Claude Van Damme je jedna od onih rijetkih filmskih zvijezda koje nisu postale legende samo zbog filmova, nego zbog cijelog imidža koji su godinama gradile oko sebe. Kada ljudi spomenu Van Dammea, većina odmah zamisli špagu između dvije stolice, mišićavo tijelo, znojavu akcijsku scenu iz osamdesetih ili devedesetih i onaj njegov prepoznatljivi pogled čovjeka koji može istovremeno djelovati i opasno i pomalo smiješno. Upravo u tome leži njegova posebnost. Nije bio klasični “nedodirljivi” heroj poput nekih drugih akcijskih zvijezda. U njemu je uvijek bilo nešto čudno, nepredvidivo i ljudsko, zbog čega ga publika nikada nije doživljavala kao hladnu mašinu nego kao lika kojeg ili obožavaš ili ti je beskrajno zabavan.

Njegov život zapravo djeluje kao scenario nekog holivudskog filma. Rođen u Belgiji, kao mršav i povučen dječak počeo je trenirati borilačke vještine veoma rano. Malo ko bi tada pomislio da će upravo taj klinac jednog dana postati jedna od najvećih akcijskih ikona na planeti. Van Damme nije imao lagan početak niti klasičan put do slave. Nije došao iz bogate porodice, nije imao veze u Hollywoodu i nije izgledalo da će mu svijet filmske industrije širom otvoriti vrata. Ali imao je nešto što mnogi drugi nisu – ogromnu glad da uspije.

Dok su drugi sanjali uspjeh, on je bukvalno živio za trening. Godinama je razvijao tijelo do gotovo savršenstva. Njegova fleksibilnost postala je legendarna, a čuvena špaga pretvorila se u zaštitni znak koji i danas ljudi povezuju upravo s njim. Ono što je fascinantno jeste da Van Damme nije bio samo glumac koji “glumi” borca. On je zaista imao ozbiljno borilačko iskustvo i disciplinu kakvu obični ljudi teško mogu razumjeti. Njegovi treninzi bili su brutalni, repetitivni i iscrpljujući, ali upravo ta kombinacija fizičke spremnosti i filmske harizme napravila je eksploziju popularnosti.

Kada je stigao u Hollywood, priča postaje gotovo nevjerovatna. Govori se da je radio razne sitne poslove, vozio, čistio i pokušavao upoznati prave ljude, dok je istovremeno čekao svoju priliku. Hollywood je tada bio pun ogromnih akcijskih zvijezda poput Arnold Schwarzenegger i Sylvester Stallone, pa je bilo gotovo nemoguće probiti se među takvom konkurencijom. Međutim, Van Damme je imao drugačiju energiju. Nije djelovao kao nepobjedivi tenk, nego kao eksplozivni borac sa stilom. Njegovi pokreti bili su brzi, elegantni i gotovo plesni, što ga je izdvajalo od ostalih akcijskih junaka tog vremena.

Filmovi poput “Bloodsport”, “Kickboxer”, “Double Impact”, “Universal Soldier” i “Timecop” pretvorili su ga u globalnu zvijezdu. Za ogromnu generaciju ljudi devedesetih, Van Damme nije bio samo glumac nego simbol ere videokaseta, videoteka i vremena kada su akcioni filmovi imali posebnu magiju. Ljudi su masovno pokušavali kopirati njegove udarce, trenirati špagu po kućama i hodati kao on. U mnogim državama Balkana njegovi filmovi postali su gotovo dio kolektivnog odrastanja. Malo koji glumac je imao takav uticaj na obične ljude.

Posebno zanimljivo kod Van Dammea jeste što je uvijek djelovao pomalo neobično. Nekada bi u intervjuima govorio potpuno normalno, a nekada bi pričao stvari koje zvuče skoro filozofski ili potpuno haotično. Upravo zbog toga internet ga danas obožava. Njegovi klipovi, izjave i izrazi lica postali su legendarni meme materijal. Ali iza svega toga krije se čovjek koji je prošao kroz veoma težak život.

Slava mu je donijela ogroman uspjeh, ali i ozbiljne probleme. Tokom karijere borio se sa zavisnostima, psihičkim pritiscima i padovima koji su mogli uništiti mnoge ljude. Hollywood zna biti surov, posebno prema akcijskim glumcima čija popularnost zavisi od fizičkog izgleda i mladosti. Kada su došle dvijehiljadite, činilo se da Van Damme polako nestaje sa scene. Mnogi su mislili da je njegova era završena.

Ali upravo tada pokazao je možda i najveću snagu svog karaktera – sposobnost da opstane. Umjesto da potpuno nestane, prihvatio je činjenicu da više nije mladi akcijski heroj iz osamdesetih. Počeo je graditi drugačiji odnos s publikom. Ljudi su ga počeli gledati ne samo kao akcijsku zvijezdu nego kao kultnu figuru pop kulture. Njegova samoironija i spremnost da se šali na vlastiti račun vratile su mu ogromnu simpatiju publike.

Jedan od najpoznatijih trenutaka njegove kasnije karijere bila je reklama u kojoj radi špagu između dva kamiona u pokretu. Taj video postao je planetarni hit i podsjetio svijet koliko je Van Damme i dalje fascinantan lik. Malo ko može sa toliko godina uraditi nešto što bi bilo impresivno i mnogo mlađim ljudima.

Van Damme je zanimljiv i zato što nikada nije djelovao potpuno “ispeglano” kao moderne zvijezde. Kod njega uvijek postoji neka sirova energija. Nekad djeluje kao mudrac, nekad kao čovjek koji je izgubio filter, a nekad kao neko ko bi bez problema mogao sjediti s običnim ljudima u kafani i pričati do jutra. Upravo zbog te nepredvidivosti ljudi ga i dalje vole.

Na Balkanu je njegova popularnost posebno jaka jer savršeno odgovara mentalitetu ljudi koji vole borce, tvrdoglave karaktere i priče o uspjehu iz ničega. Mnogo ljudi ga doživljava kao čovjeka koji je doslovno “izudarao” svoj put do slave. Nije imao savršen život, pravio je greške, padao i vraćao se, a upravo to ga čini zanimljivijim od mnogih sterilnih modernih zvijezda.

Danas Van Damme nije samo glumac. On je simbol jedne ere kada su akcioni heroji bili veći od života, kada su se filmovi gledali na kasetama, kada su djeca pokušavala udarati visoke kickove po dvorištima i kada je jedna dobra scena borbe mogla ostati ljudima u sjećanju godinama. Njegovo ime odavno je preraslo običnu filmsku karijeru i postalo dio pop kulture koji vjerovatno nikada neće potpuno nestati.

-Valjda je to registracija od auta koji ga je opalio…

– E onda nama donesi ono što najljepše miriše… mi ti radimo po drugim kriterijima!

Braća Saša Matić i Dejan Matić predstavljaju jednu od najposebnijih i najprepoznatljivijih priča na muzičkoj sceni Balkana, ne samo zbog svog talenta, već i zbog životnog puta koji je oblikovao njihov identitet, zvuk i odnos prema publici. Njihova priča nije samo priča o uspjehu, već i o upornosti, bratstvu i nekoj tihoj, gotovo neprimjetnoj snazi koja se osjeti u svakoj njihovoj interpretaciji.

Rođeni kao blizanci, Saša i Dejan od samog početka dijele više od obične bratske veze. Njihov odnos je uvijek imao jednu dublju dimenziju – gotovo kao da su kroz život prolazili kao jedan organizam sa dva glasa. Još od djetinjstva pokazivali su interes za muziku, ali to nije bio samo prolazni hobi. Muzika je bila njihov način komunikacije sa svijetom, njihov prostor slobode i izraz unutrašnjeg svijeta koji su gradili uprkos izazovima.

Njihov muzički put nije bio instant uspjeh, niti bajka bez prepreka. Naprotiv, godinama su gradili svoj stil, pronalazili vlastiti izraz i učili kako da publiku ne osvoje samo pjesmom, već emocijom. Upravo ta emocija postala je njihov zaštitni znak. Njihove pjesme nisu samo melodije koje se slušaju, nego priče koje se osjećaju. U njima ima tuge, nostalgije, ljubavi, gubitka i nade – svega onoga što čini ljudsko iskustvo.

Ono što ih posebno izdvaja jeste način na koji interpretiraju pjesmu. Nije riječ o tehničkoj perfekciji, iako je ona prisutna, nego o sposobnosti da svaku riječ ispune značenjem. Kada pjevaju, djeluje kao da svaka nota dolazi iz stvarnog iskustva, iz nečega što su zaista proživjeli. Upravo zbog toga publika često ima osjećaj da ih razumiju na ličnom nivou, kao da kroz njihove pjesme neko konačno izgovara ono što sami nisu umjeli.

Iako ih ljudi često posmatraju kao duet, zanimljivo je da su tokom karijere razvili i individualne puteve. Svaki od njih izgradio je vlastiti identitet, ali nikada nisu izgubili onu nevidljivu nit koja ih povezuje. Ta kombinacija zajedništva i individualnosti daje njihovoj priči posebnu dinamiku – oni nisu samo braća koja rade isti posao, nego umjetnici koji se međusobno nadopunjuju.

Njihova popularnost ne leži samo u pjesmama, nego i u načinu na koji komuniciraju s publikom. Na koncertima se često stvara atmosfera koja više liči na emotivni susret nego na klasičan nastup. Publika ne dolazi samo da sluša, već da osjeti, da se pronađe, da na trenutak pobjegne iz svakodnevice. Upravo ta sposobnost povezivanja čini ih dugotrajnim i relevantnim, čak i u vremenu kada se muzički trendovi brzo mijenjaju.

Zanimljivo je i to kako su uspjeli zadržati autentičnost kroz godine. Nisu slijepo pratili trendove, niti su pokušavali da se prilagode svakoj promjeni na sceni. Umjesto toga, ostali su vjerni svom izrazu, što im je donijelo poštovanje publike koja cijeni iskrenost. U vremenu kada je muzika često proizvod brzih formula, njihova postojanost djeluje gotovo kao rijetkost.

Njihov uticaj se ne ogleda samo u broju hitova ili popularnosti, već i u inspiraciji koju pružaju drugima. Mnogi mladi izvođači u njima vide dokaz da uspjeh ne dolazi preko noći i da se dugoročna karijera gradi strpljenjem i radom. Oni su primjer da se može opstati bez kompromisa koji bi narušili lični integritet.

Iza svega toga stoji i jedna tiha priča o podršci. Biti blizanac, a uz to i kolega, znači imati nekoga ko te razumije bez mnogo riječi. Njihova međusobna povezanost često se osjeti i u javnim nastupima – kroz male geste, pogled ili način na koji se nadovezuju jedan na drugog. To nije nešto što se može naučiti ili odglumiti, to je jednostavno dio njih.

Braća Matić su kroz godine postali mnogo više od muzičara. Oni su simbol istrajnosti, dokaz da emocija ima trajnu vrijednost i podsjetnik da publika uvijek prepoznaje iskrenost. Njihova priča i dalje traje, ne zato što se stalno reinventuju, nego zato što ostaju vjerni onome što jesu.

U svijetu koji često nagrađuje površnost, njihova muzika i prisutnost podsjećaju na nešto dublje – na to da prava umjetnost ne mora biti glasna da bi bila snažna. Dovoljno je da bude iskrena.