Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme:
S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: “Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!
Tko od vas, nakani graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ‘Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti može li s deset tisuća presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.
Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik” (Lk 14, 25-33).
Oko Isusa se okupljalo mnoštvo ljudi. Sigurno ga je radovalo vidjeti tolike slušatelje, ali znao je da sama brojnost nije ono najvažnije. Da mu je bilo stalo samo do toga, mogao je činiti čudesa, umnažati kruh i tako privlačiti mase. Ipak, odlučio je drugačije – pred ljude je stavio teške i neobične zahtjeve. Rekao im je da, žele li baštiniti vječni život, moraju biti spremni odreći se svega, pa i vlastitog života i najbližih.
Povijest poznaje mnoge koji su upravo tako živjeli i umrli – darujući svoj život za vrijednosti koje su im bile svete. Prisjetimo se biskupa Romera u Salvadoru, ubijenog dok je služio misu jer je progovorio protiv nepravde. Ili mlade djevojke koja je radije napustila posao nego pristala na nečasne ucjene. Takvi ljudi nisu brojni, ali su svijetu neophodni.
U vremenu u kojem mnogi traže samo „kruh i igru“, upravo su ovakvi svjedoci oni koji pokazuju da postoje vrijednosti više od prolaznih zadovoljstava. Oni su poput svjetla koje razbija tamu, čvrst temelj na kojem drugi mogu pronaći oslonac kad život zadrhti.
Evanđelje ne otkriva kako je mnoštvo reagiralo na Isusove riječi, ali možemo pretpostaviti – mnogi su otišli, jer je riječ bila zahtjevna. Tako je uvijek bilo: gdje se traži odlučan stav i svjedočanstvo, ostaje samo onaj tko je spreman dati sve.
👉 Pitanje ostaje i za nas: jesmo li mi danas spremni biti svjedoci evanđeoskih vrijednosti, i u vremenu kada je to teško i nepopularno?
