25. studenoga Federacija BiH obilježava kao Dan državnosti, dok ga Republika Srpska odbacuje, potvrđujući duboke političke i identitetske razlike u zemlji. U isto vrijeme, Hrvati tradicionalno slave svetu Katarinu Aleksandrijsku, podsjećajući na svoje povijesne korijene i doprinos stvaranju moderne Bosne i Hercegovine.
Povijesni okvir Dana državnosti
U Federaciji se 25. studenoga veže uz prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu 1943. godine, kada je potvrđena državnost Bosne i Hercegovine. Odluke ZAVNOBiH-a kasnije je potvrdio AVNOJ, a prvi Ustav BiH donesen 1946. godine postavio je temelje republikanskog statusa unutar tadašnje jugoslavenske federacije.
Bošnjački politički vrh, uključujući Željka Komšića i Denisa Bećirovića, ističe kako je taj povijesni okvir bio ključan za neovisnost BiH 1992., nakon referenduma koji je podržalo više od 63 posto birača. Međutim, uloga hrvatskog naroda često se prešućuje, iako je upravo njegov politički, vojni i institucionalni angažman omogućio stvaranje međunarodno priznate Bosne i Hercegovine. Danas Hrvati ne mogu izabrati svog legitimnog člana Predsjedništva, što jasno pokazuje neravnopravnost unutar državnog sustava.
Sveta Katarina – simbol hrvatskog identiteta
U većem dijelu hrvatskih sredina 25. studenoga obilježava se blagdan svete Katarine. Ovaj datum duboko je ukorijenjen u lokalnoj tradiciji i simbolizira početak priprema za božićno vrijeme. U općinama poput Ljubuškog i Gruda sveta Kata je zaštitnica, a njezin blagdan redovito se slavi na društvenoj i kulturnoj razini.
Neujednačeno tumačenje državnosti
Hrvatski politički predstavnici godinama upozoravaju na paradoks u kojem se u Sarajevu slavi Dan državnosti, dok se istovremeno zanemaruju odluke ZAVNOBiH-a koje jasno naglašavaju da BiH pripada jednako Hrvatima, Srbima i Muslimanima. Jedinstveni državni praznik stoga nikada nije zaživio kao zajednički simbol identiteta svih naroda.
U Republici Srpskoj 25. studenoga se od 1996. godine sustavno osporava, a dužnosnici RS-a ističu da današnja BiH nema institucionalnu ni povijesnu poveznicu s predratnom republikom. Lideri RS-a navode da BiH nema jedinstveni zakon o praznicima i da federalna odluka ne obvezuje cijelu državu.
Selektivna interpretacija povijesti, kako naglašava članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, dodatno produbljuje podjele. Političko Sarajevo, prema njezinim riječima, bira povijesne događaje prema vlastitim potrebama, što uključuje i selektivno slavlje ZAVNOBiH-a.
Tri praznika u studenome – konfuzija i neravnopravnost
Studeni u BiH posebno je mjesec praznika: tri naroda obilježavaju tri različita datuma.
- 18. studenoga Hrvati slave Dan utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, prisjećajući se opstanka hrvatskog naroda u područjima pod kontrolom HVO-a te uloge HZ Herceg Bosne u stvaranju Federacije BiH Washingtonskim sporazumom. Dok Srbi nemaju zamjerke, Bošnjaci često reagiraju oštro zbog tumačenja Herceg Bosne kao paradržave i presuda njezinih čelnika u Haagu.
- 21. studenoga u Republici Srpskoj obilježava se Dan uspostave Daytonskog sporazuma, dok u Federaciji taj datum nije ni službeni praznik.
- 25. studenoga obilježava se Dan državnosti BiH, povodom prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a 1943. godine, što je potvrđivalo obnovu državnosti BiH. Iako formalno priznat, Hrvati u Federaciji rezervirani su prema prazniku jer se danas ne poštuju temeljni zaključci ZAVNOBiH-a o jednakopravnosti konstitutivnih naroda. Srbi praznik odbacuju, smatrajući da je njegov značaj devalviran ukidanjem 29. studenoga, dana AVNOJ-a i praznika bivše SFRJ.
25. studenoga u BiH simbolizira neujednačenost prazničnog kalendara i potvrđuje neravnopravnost Hrvata u zemlji. Dok Federacija slavi Dan državnosti, hrvatski narod njeguje svoje kulturne i vjerske tradicije kroz svetu Katarinu, podsjećajući na povijesni doprinos i ulogu u stvaranju moderne Bosne i Hercegovine.
S druge strane, u Republici Srpskoj 25. studenoga nije službeni praznik – radni je dan i praznik se sustavno odbacuje. Dužnosnici RS-a tvrde da današnja BiH nema institucionalnu poveznicu s predratnom republikom te da federalna odluka ne obvezuje cijelu državu. Tako ovaj datum dodatno ističe unutarnje političke i kulturne razlike u zemlji, potvrđujući da jedinstveni državni praznik još uvijek ne postoji kao zajednički identitetski simbol svih naroda.
