“ZOVKE
U ratnom vihoru, koji je zadesio BiH i našu Usoru, rijetki su primjeri da su kompletne obitelji ostale u obranu domovine.
Jedan od tih časnih primjera su Zovke, branitelji Križa.
Od samog početka ovog okrutnog rata svi su stali na branik domovine, i to isključivo na prvu liniju obrane, u rov. Njih dvadesetak, s omiljenim susjedom Fetom, nikada nisu zatajili.
Najstariji među njima, Mato, zvani Kalc, inače nedavno ranjen, kaže da nije teško ratovati s ovako složnim momcima, jer su svi duboko svjesni svoje zadaće u ovim sudbonosnim vremenima.
Najteže nam je bilo, kaže Mato, kada nam je Joja bio ranjen. Joja je momak koji je svojim autoritetom i hrabrošću ulijeva povjerenje i podizao moral svima kada je bilo najteže.
Spomenuli smo ovu dvojicu bojovnika, ali sasvim slučajno, jer među ovih dvadesetak složnih, odlučnih i hrabrih momaka zaista je teško nekoga posebno izdvojiti. To je tim, to je dobro uhodana ekipa koja savršeno funkcionira. Budno bdiju na jednom od najtežih obrambenih položaja na Križu. Oni su u sastavu III. bojne i odlučni su da istraju u borbi do konačne slobode. Čast im je što su tu, što su u sastavu slavne 110. brigade HVO Usora, ponosa hrvatskog naroda, i svjesni su da s njom koračaju u pobjedu i povijest.
Pero RADELJAK“
Izvor: LIST HRVATSKOG VIJEĆA OBRANE USORA, 27. VELJAČE 1993. GODINE, BR. 11
