Pakao. Doboj je okupiran. Srpski ekstremisti i četničke horde napadaju i uništavaju selo Prisade. Doboj i okolna sela se zaista pretvaraju u pravi pakao. Tisuće izbjeglica iz okupiranog Doboja bezglavo bez igdje ičega napušta rodna ognjišta.
Padaju Plane, narod je neorganiziran i uspaničen, ali ipak oni najhrabriji sabijaju redove i pružaju neprijatelju žestok otpor.
Neprijatelj je svjestan da je uzeo Doboj, Prisade, Plane i dio Makljenovca samo zahvaljujući velikoj tehnici, neorganiziranosti i panici lokalnog stanovništva. Zadovoljan osvojenim na liniju razdvajanja postavlja minska polja.
Prvu nagaznu pješadijsku minu oktriva mladi rodoljub Marko “Bobin”. Marko uskoro osniva diverzantsko izviđačku grupu i specijalizira je za minska polja. Marko “Bobin”, Tošo, Žuti, Stipo Perić, Perica, Tičar,Česa, Marjan, Čančar, Mario Čančar, jeda mina, dvije pet, pedeset…. Isto toliko spašenih nevinih ljudskih života branitelja. Kada se prljavi, nametnuti nam rat završi zapovjednici i časnici će ući u povijest, a najvjerojatnije mnogi mladi rodoljubi “Lavovi”, “Tigrovi”, “Vitezovi”, itd. koji su napravili velika junačka djela past će u zaborav. Marko “Bobin”, Perica, Tošo, Žuti, Tičar, Česa sudjeluju u napadu na Putnikovo Brdo.
Oni razminirivaju neprijateljska minska polja, otvaraju vrata da sigurno prođu branitelji i nastaje pakao. Napad na putnikovo Brdo. Mladi diverzanti osvajaju dva neprijateljska utvrđena tenka sa oko 250 granata, drže položaje i osvojenim tenkovima tuku neprijateljske položaje.
Prilikom povlačenja Marko kida sa tenkova “Brovingere” i eksplozivom uništava tenkove. Oni nas nikada više neće ugrožavati.
“Broving” je sada na traktoru i Marko “Bobin”, Tošo, Žuti “spremni” čvrsto bdiju na linji obrane sa svojim brovingom. Inženjerci HVO ne rade na Putnikovom Brdu jer taj posao i dalje Marko “Bobin” odrađuje sa svojom ekipom.
Moramo se sjetiti i nikada ne smijemo zaboraviti robusnog i neustrašivog Stipe Perića koji je prije nesretne pogibije već postao legenda.
Moramo se sjećati da je na oltar domovine svoj život dao Marjan Čančar i Fikret Kikić koji je poginuo na 302 mini. Njihova djela i doprinos je veliki. Oni ne smiju biti zaboravljeni.
Neka im je laka zemlja Usorska.
Pero RADELJAK
IZVOR: LIST HRVATSKOG VIJEĆA OBRANE USORA, BR 2/3., GODINA I, 25. LISTOPADA 1992. GODINE
