Dana 05. rujna godine ove 1992. odigrana je prijateljska nogometna utakmica između Branitelja Usore i Veterana Čelika. Zamijenili naši momci uniforme za dresove, ostavili na tren cijevi da se hlade i lepršavom igrom zagrijali dlanove mnogobrojne publike na Bilinom Polju. Vratio se zapovjednik Gašo svojoj staroj ljubavi nogometu i izravno iz rovova pokupio stare asove:
Z. Kontić, M. Bašića, Z. Krajinu, A. Omerčić, S. Jahića, A. Hodžića, a. Bajića, F. Gašića, I. Gašića, D. Pranjić, F. Veličanin, M. Jozića, Z. Gavrića, M. Gavrića i J. Antinović. Kao domaćini dočekali su ih: Barešić, Preldžić, Radulović, Šahdan, Arapović, Tešić, Hafizović, Zukanović, Gavran, Eleš, Bajrić, Bujak, Bradarac, Baždalić, Tadić, Smriko.
Bilo je sunce još visoko iznad zeničkih brda kada su momci sa Usore stvorili izuzetnu šansu i unijeli pometnju u redove Čelika.
Sjajnim volej udarcem Bajića u prečku, koji je prijetio pucanjem (prečke) najavljena je i očitovala Usorskih branitelja. Domaći sudija, domaće emocije, dosuđen je jedanaesterac za Čelik. Poznala se pravda i što bi rekao naš narod i rezultat ostaje 0:0
Drugo poluvrijeme.
Sjajnim izbacivanjem na desno krilo M. Jozića u nezaustavljivom naletu, upošljava M. Gavrića i to je 1:0 za Usorske branitelje. Do tad relativno mirna utakmica polako se primiče točki usijanja. U čovjeku i pored svih okolnosti javi se iskonska želja za pobjedom. Čelik je ipak Čelik i sjajnom akcijom koju realizira M Gavran rezultat je izjednačen u 55. minuti na 1:1.
Mada smo silno željeli pobjedu i samo odigravanje utakmice jer svojevrsna pobjeda. Pobijedili smo jedan sat, jedan dan, pobijedili rat.
Zajedničkom žurkom sa sjajnim domaćinima završio se jedan ratno-neratni dan.
Boro JELIĆ
IZVOR: LIST HRVATSKOG VIJEĆA OBRANE USORA, BR. 1, 25. RUJNA 1992. GODINE
SLIKA: Fotomonografija – Kako se branila Usora, drugo, prošireno izdanje; Petar (Pero) Radeljak (Nogometni klub “Usora” natjecao se pod kišom granata u prvoj ligi Herceg – Bosne)
