Povijest župe Bežlja, smještene u sastavu Usorskog dekanata, seže duboko u prošlost te nosi iznimno bogat vjerski i kulturni značaj za katolike ovoga kraja. Iako Bežlja teritorijalno ne pripada općini Usora, njezina je povijest neraskidivo povezana s duhovnim razvojem cijele regije.
Na prostoru Bežlje nalazilo se nekadašnje središte župe Komušina, dok su na ovom području pronađeni i ostaci srednjovjekovne župe Kuzmadanj, čiji se počeci vežu uz daleku 1200. godinu. Upravo iz te župe kasnije se razvila poznata župa Komušina, oko 1700. godine. Prema dostupnim podacima, najprije su bile utemeljene župa i crkva sv. Nikole, a zatim i župe sv. Kuzme i Damjana, po kojima cijelo područje i dobiva ime Kuzmadanj.
Komušina se u pisanim dokumentima prvi put spominje 26. rujna 1637. godine, kada je biskup Andrija Kovačić ondje krizmao čak 1.454 vjernika, što svjedoči o snažnoj duhovnoj prisutnosti i važnosti ovoga kraja još u 17. stoljeću.
Dodatno značenje Komušina dobiva dolaskom Gospine slike iz druge polovice 16. stoljeća, koja se po prvi put dokumentirano spominje 7. rujna 1779., kad je biskup fra Marko Dobretić ondje dijelio sakrament krizme. Tada je prvi put zapisana i danas često citirana rečenica o “prastaroj i čudotvornoj slici Bogorodice na nebo uznesene, vrlo poštovane i čašćene od mnogobrojnog puka”.
Na obližnjem brdu Kondžilo, oko 4 kilometra od Komušine, s vremenom se razvilo jedno od najpoznatijih marijanskih svetišta među Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Kondžilo je postalo duhovno i nacionalno središte koje okuplja vjernike iz cijele regije i šire.
Župa Bežlja kroz novije razdoblje
Sama župa Bežlja osnovana je 1874. godine, kada su na tom području djelovale tri župe: Bežlja, Komušina Gornja i Komušina Donja. Središte bežljanske župe čini crkva Rođenja Blažene Djevice Marije.
Prema podacima iz 1991. godine, župa Bežlja brojala je oko 3.010 vjernika. No, tijekom ratnih zbivanja u kolovozu 1992. godine, nakon okupacije toga kraja, gotovo svi župljani bili su prognani, a pripadnici VRS-a potpuno su uništili crkvu i župne prostorije.
Posebno tešku i nenadoknadivu štetu predstavlja činjenica da su tada uništene sve matične knjige i župna dokumentacija, što je trajno izbrisalo mnoge povijesne tragove i podatke o generacijama vjernika koji su ondje živjeli i djelovali.
Danas – sjećanje, identitet i vjera
Danas, unatoč svim stradanjima, župa Bežlja ostaje duboko urezana u kolektivnu svijest vjernika i potomaka iz toga kraja. Njezina povijest i vjerska uloga svjedoče o duhovnoj snazi i otpornosti naroda, te o povezanosti katolika ovih prostora s vlastitim korijenima.
Naselja koja pripadaju župi Bežlja su: Brkića Potok, Crna Rijeka, Čančari, Ereizi, Mršići, Priština, Studenci i Gornja Vrućica.
Živa župa s vjerom u budućnost
Danas u župi Bežlja stalno živi oko 120 vjernika, a unatoč malom broju, župna zajednica pokazuje izuzetnu angažiranost i duhovnu snagu. Prema riječima aktualnog župnika, vlč. Ivana Karače, vjernici aktivno sudjeluju u liturgijskom životu: među njima su i ministranti, čitači, pjevači, a nedjeljne mise okupljaju stotinjak osoba, posebno tijekom ljeta kada dolazi dijaspora.
Na području župe danas se nalazi šest groblja i pet kapela, a značajnu ulogu u životu župe ima i raseljena zajednica, ponajviše iz Hrvatske, Slovenije, Njemačke i Švedske, koja redovito posjećuje rodni kraj i aktivno sudjeluje u župnim događanjima, osobito tijekom ljetnih mjeseci i blagdana.
Ohrabrujući je podatak da je velik broj kuća obnovljen, i to većinom vlastitim sredstvima povratnika, što svjedoči o snažnoj povezanosti župljana s rodnim krajem te želji da Bežlja i dalje ostane živa i prisutna u srcima svojih ljudi.
Zanimljivo je i da je Bežlja kroz povijest imala važno administrativno i duhovno značenje — 150 godina bila je sjedište komušanskih župnika, a između 1910. i 1914. godine bila je i sjedište Žepačkog dekanata. Danas, kao što je već istaknuto, župa Bežlja pripada Usorskom dekanatu.
Podsjetimo, u kolovozu 1992. godine, srpske su snage protjerale cjelokupno hrvatsko stanovništvo komušanskog kraja, spalile crkve i razorile domove. Povratak u župu Rođenja Blažene Djevice Marije započeo je 2000. godine, a iako spor, i dalje traje — vođen vjerom, ustrajnošću i ljubavlju prema rodnoj grudi.
Iako više ne u onom opsegu kao nekad, župa Bežlja i dalje živi kroz sjećanja, obiteljsku baštinu i duhovno naslijeđe koje se prenosi s koljena na koljeno. A kroz Usorski dekanat, ostaje povezana sa širim vjerničkim zajedništvom ovoga kraja.
