Prvog studenog slavimo blagdan Svih svetih, dan kada odajemo počast svetima i blaženima koje je Crkva proglasila svetima, kao i onima čije su duše postigle Kraljevstvo Božje, iako nisu formalno kanonizirani. Ovaj dan je prilika da se zajednički molimo za sve one koji su postigli svetost, poznate i nepoznate.
U Katoličkoj Crkvi, blagdan Svih svetih slavi se kao dan svih blaženih u nebu. Njegova tradicija datira još od 6. stoljeća, a izvorno je bio povezan s posvećenjem rimskog Panteona u crkvu Sv. Marije od mučenika, koju je 609. godine posvetio papa Bonifacije IV. U tu su crkvu preneseni i pohranjeni ostaci brojnih kršćanskih mučenika.
Nekada je Dušni dan bio shvaćen kao Dan mrtvih, što odražava nesporazum vezan uz kršćansko vjerovanje u besmrtnost duše. Kršćani vjeruju da se život duše nastavlja i nakon tjelesne smrti, premda u drugačijem obliku. Stoga je Dušni dan, koji se obilježava 2. studenog, posebno posvećen molitvi i sjećanju na preminule.
Papa Grgur IV. službeno je odredio da se blagdan Svih svetih slavi 1. studenoga, a opat sv. Odilon iz Clunyja uveo je Dušni dan 998. godine. Na ovaj dan, kršćani mole za duše svojih pokojnika, kako bi im se oprostili grijesi, čime se jača veza među vjernicima u Duhu, posebno u svijetu gdje je često teško održati takvo zajedništvo.
Dušni dan
Svake godine, 2. studenoga, obilježava se Dušni dan, kada se prisjećamo svih naših pokojnika. Posjeti grobovima i molitve za preminule simboliziraju našu vjeru i pažnju prema onima koji su nas napustili. Tog dana ljudi pale svijeće na grobovima, odlaze na svetu misu i mole se za Božje milosrđe kako bi im se olakšalo putovanje prema vječnom životu.
Dušni dan, poznat i kao Dan svih vjernih mrtvih, izražava našu nadu u zagrobni život. U hrvatskoj kulturnoj baštini, molitve za duše u čistilištu i paljenje svjećica na ovaj dan svjedoče o kultu duša.
Ovaj dan je nastao na inicijativu svetog Odilona, benediktinskog opata iz Clunyja, koji je krajem 10. stoljeća započeo obilježavanje Dušnog dana nakon blagdana Svih svetih. Godine 998. službeno je uveo ovaj običaj, koji se postupno proširio Europom, a 1311. godine dobio je službenu potvrdu od Vatikana.
