Poštovani čitatelji, budući da portal Usorski info obrađuje i tematiku iz ratnog razdoblja Općine Usora, obrađujući ovu tematiku, shvatili smo koliko je zaista važno naslijeđe, lik i djelo jednog velikog čovjeka i ratnog novinara, koji je ostavio svojim radom fotografije i knjige koje će sačuvati slavnu usorsku povijest od zaborava kroz generacije.
Nama je pripala čast i zadovoljstvo da budemo prvi koji ćemo odraditi ovakav ekskluzivni intervju za usorsku javnost sa gospodinom Petrom (Pero) Radeljak povodom nedavne promocije drugog, proširenog izdanja FOTOMONOGRAFIJE – KAKO SE BRANILA USORA.
Detalje sa promocije knjige možete vidjeti na ovom linku.
Započinjemo naš razgovor…
USORSKI INFO: Poštovani Pero možete li nam reći nešto više o sebi i vašem profesionalnom putu prije nego što ste se uključili u izvještavanje o obrani Usore?
PERO RADELJAK: Zovem se Petar( Pero) Radeljak osnovnu školu sam završio u Žabljaku, a srednju u Beogradu. Već u osnovnoj školi počeo sam se baviti poezijom, pisati pjesme, a pomalo i prozu i to veoma uspješno. Ljubav prema fotografiji naslijedio sam od pokojnog oca koji mi je 1969. godine poklonio svoj fotoaparat.
USORSKI INFO: Što vas je motiviralo da postanete ratni novinar i fotoreporter? Je li bilo nešto posebno što vas je privuklo ovom poslu?
PERO RADELJAK: Do rata sam radio u jednoj dobojskoj firmi, a u međuvremenu sam sa jednim prijateljem 1990. g. pokrenuo poslovni magazin TIN. Radilo se o poslovnom magazinu koji je obrađivao i promovirao poduzetništvo i gospodarstvo.
Trećeg svibnja pada Doboj i počinje rat. Profesor Jozo Matošević, čovjek koji je pokrenuo i ustrojio usorske medije pozvao me da se uključim u uredništvo prvog Usorskog tiskanog glasila Bilten. Tako je počeo moj put ratnog novinara/fotoreportera.
Ispočetka smo bili Jozo Matošević glavni i odgovorni urednik Biltena, Miroslav Bratić, Ivan Katić, ja i Željko Mandić. Poslje su nam se priključili Boro Jelić, Ivica Budilica Strikan i drugi suradnici.
USORSKI INFO: Kako ste se pripremali za izvještavanje i fotografiranje tijekom obrane Usore? Koji su bili najveći izazovi s kojima ste se suočili na terenu?
PERO RADELJAK: Moj radni dan je započinjao svako jutro brifing u uredništvu i dogovor šta će tko raditi.
Ja sam bio ratni novinar sa prve crte obrane. Rizik je bio veliki i velika mogućnost stradavanja.
USORSKI INFO: Možete li podijeliti neka sjećanja ili anegdote iz tog razdoblja koje su vam posebno ostale urezane?
PERO RADELJAK: Pošto sam bio veoma iskusan, ja sam bio vodič novinarima i TV snimateljima koji su dolazili na Usoru iz Viteza srednja Bosna, Republike Hrvatske, Slovenije.
Sjećam se kada je osvojen tenk T55 došli su novinari i TV snimatelji iz Viteza da to snime. Kada smo krenuli na teren zapovjednik Bojne je stao na čelo kolone gosti i na kraju ja. Ja sam im rekao da pripreme kamere i brzo snimaju jer kada se upali tenk Srbi će nas “tražiti” topništvom. Tako je i bilo. Odmah poslje pokretanja tenka čulo se 6 ispaljenih srpskih minobacača. Svi smo polijegali, a granate su lomile drveće oko nas. Morali smo pod hitno odstupiti. Sada sam na čelu kolone za odstupanje bio ja. Sad mi je jasno zašto je Pero bio na začelju kolone rekao je Čupo zapovjednik poskok bojne.
USORSKI INFO: Vaša fotomonografija o obrani Usore objavljena je u proširenom izdanju. Što je novo u ovom izdanju u odnosu na prethodno? Koji su glavni dodaci i kako su doprinijeli cjelokupnom prikazu događaja?
PERO RADELJAK: Ovo drugo prošireno izdanje je rađeno nakon 25 godina distance. Ono bilježi i svjedoči sve važne događaje od pada Doboja do Daytona i priznanja općine Usora.
USORSKI INFO: Kako ste odabrali koje fotografije i priče će biti uključene u fotomonografiju? Koji je bio kriterij za selekciju?
PERO RADELJAK: Sami događaji su faktički određivali i fotografije, a ja sam odlučivao koje su to efektnije i kvalitetnije fotografije.
USORSKI INFO: Što mislite kako je vaša fotomonografija doprinijela razumijevanju događaja u Usori? Koji je bio odziv publike i kako ste reagirali na kritike ili pohvale?
PERO RADELJAK: Ova knjiga je kronologija svih važnih događaja u Usori. Kritike su bilo jako, jako pozitivne. Knjiga je proglašena od neprocjenjive vrijednosti za kulturu i povijest Usore.
USORSKI INFO: Kako je po Vama prošla ova promocija knjige, jeste li zadovoljni?
PERO RADELJAK: Ja na Usori ne živim već 22 godine. Promocija knjige me je jako puno iznenadila i oduševila. Ja nikoga osobno nisam pozvao na promociju, samo sam na svome profilu objavio datum i vrijeme promocije. Općinska dvorana je bila prepuna, tražila se stolica više. Bilo je i onih koji su stajali. Hvala svima koji su mi svojim prisustvom ukazali čast i poštovanje. Za mene je velika čast dolazak Krešimira Zubaka, generala Ante Jeleča, legendarnog Nikole Antunović – Kave. Profesor Jozo Matošević je došao iz Njemačke kao i moj bratić Žarko. Velika mi je čast bila i nazočnost načelnika općine sa suradnicima, mnogi naši intelektualci, ali velika mi je čast bila nazočnost naših poznatih branitelja, Ike Bilkića, Perice Lujića, Ilice Jelića, Iveka Matića i drugih. Hvala svima njihova nazočnost je najveće priznanje i nagrada za moj rad.
USORSKI INFO: Što od Vas možemo očekivati u budućnosti? Imate li planove za nove projekte ili knjige koje biste željeli podijeliti?
PERO RADELJAK: Trenutno je u radu nova knjiga koju radi general Jeleč i Ilija Ivkić, Usora 1992-1995.g. gdje sam ja suradnik i urednik fotografije.
USORSKI INFO: Kako vas je iskustvo izvještavanja o obrani Usore promijenilo kao osobu i profesionalca? Što ste naučili iz tog razdoblja?
PERO RADELJAK: Gledajte biti ratni novinar je bila čast i velika odgovornost. List Usora je redovno izlazio i bio je u rukama naših branitelja. Mi novinari smo svojim reportažama dizali moral braniteljima, stvarali junake i legende. Bila je to još jednom kažem velika čast i odgovornost.
USORSKI INFO: Postoji li nešto što biste željeli da ljudi znaju ili razumiju bolje o vašem radu ili o obrani Usore?
PERO RADELJAK: Poznato je da je moj brat Nikola Radeljak Džo poginuo 1993. Godine. Godinu dana prije od leukemije u izbjeglištvu u Rijeci preminula je njegova supruga Gordana. Iza njega je ostalo dvoje djece siročadi od 3 i 5 godina bez oba roditelja čiji sam ja bio skrbnik. Unatoč velikom riziku i opasnosti od stradavanja i pogibije, pošto sam ja bio novinar sa prve crte bojišnice, ja sam još skoro 2 nepune godine obnašao dužnost ratnog novinara/fotoreportera. Šta bi se dogodilo da sam ja nastradao. Četvero djece bi ostalo bez hranitelja.
USORSKI INFO: Na kraju, koja je vaša poruka čitateljima i svim onima koji će čitati ovu fotomonografiju?
PERO RADELJAK: Prva fotomonografiju je tiskana u 2000 komada i skoro sva je rasprodana. Ova knjiga je tiskana u ograničenom tisku od 600 komada tako da vam to sve govori da se nije išlo na nekakvu zaradu i dobit. Izdavač i urednik sam ja i ja sam platio sve troškove oko izlaska knjige. Oko 100 komada sam
poklonio tako da je za prodaju ostalo oko 250 komada. Prvog izdanja ima još 50-60 komada. Ovo je antologijska knjiga koja je proglašena od neprocjenjive vrijednosti za kulturu i povijest Usore i bilo bi lijepo imati je u svome domu. Hvala!
USORSKI INFO: Hvala vam gospodine Pero na ovom razgovoru, bila nam je čast i zadovoljstvo što smo mogli odraditi s Vama ovaj intervju. Zahvaljujemo Vam se na cjelokupnom angažmanu i ratnom djelovanju na području današnje Općine Usora i želimo Vam puno zdravlja i sreće u budućnosti!
PERO RADELJAK: Hvala i vama. Ovu knjigu sam posvetio svim braniteljima Usore ma gdje bili. Sve vas lijepo pozdravljam!
