NEUNIŠTIVI DARKO
“Mnogi će se prisjetiti 15. svibnja ’92., dvanaest dana poslije okupacije Doboja, i vijest da je jedan mladi domoljub u izviđačko-diverzantskoj akciji na Putnikovom brdu stao na nagaznu minu i ostao teško povrijeđen.
Bio je to Darko Zubak Bilder iz Makljenovca. Sam njegov nadimak govori da je riječ o mladom i jakom momku, športašu.
Darko je radio u Austriji i odmah nakon pada Doboja, s puškom u ruci, došao je na usorsko bojište. Ostavio je Darko dobro plaćen posao, lijep i siguran život i došao da brani rodnu grudu. Učestvovao je u više diverzantskih akcija, osmatrao i izviđao, što mu je, uostalom, bila specijalnost. Tog kobnog 15. svibnja stao je na nagaznu minu i ostao bez stopala.
Darko je u Hrvatskoj imao tri složene operacije, ali ni s jednom nije bio u potpunosti zadovoljan.
– Uradite to što bolje, ne smijem da osjećam teškoće u kretanju. Ja moram da ratujem! – govorio je Darko ljekarima.
Četvrtu operaciju Darko je imao u Munchenu. Operacija je uspjela, a svi koji su ga poznavali nisu mogli vjerovati da nosi protezu. Polovicom veljače ’93. Darko se vraća u Ularice s puškom u ruci. Sa osmjehom na licu i žarom u očima reče:
– Ponovo sam ovdje! Izvrsno se osjećam. Upravo sam se vratio iz jedne akcije gdje sam bez poteškoća prepješačio desetak kilometara. Sretan sam što sam opet ovdje i što mogu doprinijeti obrani naše domovime.
Pitam se kako će sutra, kad ovaj rat prestane, mnogi mladi i zdravi pogledati ovom heroj u oči? Gdje su oni bili dok je Darko, s protezom na nozi, branio njihove domove.
Na pitanje što misli o dezerterima i pobjeglicama, s prezirom je rekao:
– Zašto stalno o njima? Oni nisu vrijedni moga razmišljanja. Oni još nisu na dnevnom redu, a kad to dođe – borci će reći svoje. Nikome neće biti oprošteno. Svatko će dobiti ono što je zaslužio!“
Pero RADELJAK
Izvor: LIST HRVATSKOG VIJEĆA OBRANE USORA, 13. OŽUJKA 1993. GODINE, BR. 12.
